Cimabue

ilustracija
CIMABUE, Majka Božja s Isusom, anđelima i prorocima, Firenca, Uffizi

Cimabue [čimabu:'e] (pravo ime Cenni di Pepo), talijanski slikar i mozaičar (Firenca, oko 1240Pisa, prije 14. VI. 1302). Djelovao u Firenci, Assisiju, Pisi i Rimu. Izrastao iz bizantske slikarske tradicije, ali se nastojao osloboditi tradicionalnih ikonografskih shema i prikazati likove izravnije, u življem pokretu i s individualnim obilježjima. Znatno utjecao na razvoj talijanskoga slikarstva ranoga trecenta, otvorivši put svojemu mlađem suvremeniku Giottu. Glavna djela nalaze se u crkvi sv. Franje u Assisiju; u donjoj crkvi nalazi se freska Majka Božja s djetetom, anđelima i sv. Franjom, a u gornjoj crkvi niz freskokompozicija (u koru Raspeće, prizori iz Apokalipse i života Marijina, a na svodu transepta Evanđelisti). U Firenci radio je u crkvi S. Croce, a u galeriji Uffizi nalazi se njegova Majka Božja s djetetom, anđelima i prorocima (1265–68), slikana još uvijek na zlatnoj pozadini, ali s individualiziranim fizionomijama. U apsidi katedrale u Pisi izveo je mozaik s likom sv. Ivana Evanđelista i dijelove mozaičkog ukrasa. Dante ga spominje u tercinama Čistilišta (XI, 94–96) kao najslavnijega slikara svojega doba, a G. Vasari njegovom biografijom započinje svoje Živote najodličnijih slikara,… (Vite de’ più eccelenti pittori, scultori e architettori italiani, da Cimabue a’ tempi nostri, 1550. i drugo prošireno izdanje 1568).

Cimabue. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11862>.