Comte, Auguste

ilustracija
COMTE, Auguste

Comte [k61533:t], Auguste, francuski matematičar i filozof (Montpellier, 19. I. 1798Pariz, 5. IX. 1857). Osnivač pozitivizma, filozofskog pravca koji odbacuje metafiziku i apstraktnu spekulaciju i uzima iskustvo kao jedini izvor pozitivne spoznaje. Njegov je moto pozitivne znanosti: »Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se spriječilo«. Umjesto da se gubi u idealističkim spekulacijama, ljudska misao treba prijeći iz teološke i metafizičke faze u filozofsku, tj. pozitivnu, i posvetiti se proučavanju pozitivno utvrdljivih činjenica, tj. same stvarnosti (tzv. zakon triju stadija). Sve znanosti, od matematike kao najapstraktnije, preko astronomije, fizike, kemije i biologije, konvergiraju prema znanosti o ljudskim društvenim odnosima, tj. prema sociologiji. Socijalna fizika dijeli se na socijalnu statiku i dinamiku. Statika proučava pojedince, obitelj i društvo kao uvjete ravnoteže društvenog organizma, a dinamika njegov napredak, koji pokreću ideje. Praktična svrha sociologije mora biti organizacija društva na načelima pozitivne znanosti. Time je Comte udario temelj sociologiji. – Comte shvaća napredak društva kao razvoj u okviru postojećeg reda, kao evoluciju koja ne zna ni za kakve revolucionarne skokove u nova društvena stanja. Pojave u društvu, kao i njihovi međusobni odnosi, proučavaju se prema njihovoj vanjskoj »koegzistenciji i sukcesiji« (»supostojanju i slijedu«) empirijskim utvrđivanjem i uspoređivanjem. Comte ne istražuje uzroke koji te pojave rađaju, nego samo raščlanjuje okolnosti pod kojima pojave nastaju, i onda ih povezuje po redu i sličnosti. Političke i ekonomske promjene, po Comteu, ne utječu na društveni napredak ako s njima nije povezana moralna preobrazba pojedinca. Zato je zadaća pozitivističke politike moralno preporoditi društvo, egoizam zamijeniti altruizmom, pomiriti antagonizam klasa, u prvom redu radničke klase, tzv. pozitivnim odgojem. Filozofi pozitivisti trebaju imati vodeću ulogu u duhovnom životu. Znatan dio svojih misli Comte duguje Saint-Simoneu, s kojim je neko vrijeme i surađivao (1818–24). Zanemario je ekonomsku stranu oblikovanja industrijskog društva, a u kasnim je radovima izložio dosta naivan projekt stvaranja tzv. religije čovječanstva, koja bi trebala zamijeniti tradicionalnu religiju. Comteovu filozofiju pozitivizma i evolucionizma (comteizam) razvijali su dalje J. St. Mill i H. Spencer, a njegove teorijske postavke susreću se i kod mnogih kasnijih sociologa. Djela: Tečaj pozitivne filozofije (Cours de philosophie positive, I–VI, 1830–42), Rasprava o pozitivnom duhu (Discours sur l’esprit positif, 1844), Sustav pozitivne politike (Système de politique positive, I–IV, 1851–54), Pozitivistički katekizam ili sumarno izlaganje univerzalne religije (Catéchisme positiviste ou sommaire exposition de la religion universelle, 1852), Subjektivna sinteza ili opći sustav shvaćanja primjerenih normalnomu stanju čovječanstva (Synthèse subjective ou Système universel des conceptions propres à l’état normal de l’humanité, 1856).

Comte, Auguste. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12334>.