Constant de Rebecque [kstᾶ' dəʀəbε'k], Benjamin, francuski pisac i političar (Lausanne, 23. ili 25. X. 1767 – Pariz, 8. XII. 1830). Potječe iz švicarske hugenotske obitelji. Oduševljen Francuskom revolucijom došao je 1794. u Francusku, gdje je 1799–1802. bio član Tribunata. Napoleon ga je kao protivnika 1802. prognao, pa je najprije živio u Weimaru, a potom u Coppetu. U Pariz se vratio 1816. i za vladavine Luja XVIII. postao vođom liberalne oporbe. Zagovarao je sustav parlamentarne monarhije prema britanskom uzoru i postao glavnim teoretičarom političkoga liberalizma. Autor je autobiografskih psiholoških romana Adolphe (1816) i Cécile (pronađen i objavljen 1951). Glavna djela: O duhu osvajanja i uzurpacije (De l’esprit de conquête et de l’usurpation, 1814), Tečaj ustavne politike (Cours de politique constitutionnele, I–IV, 1816–20) i O religiji razmatranoj prema njezinu izvoru, njezinim oblicima i njezinu razvoju (De la religion considérée dans sa source, ses formes et ses développements, I–V, 1824–31).
