Constant de Rebecque, Benjamin

Constant de Rebecque [k61533st8118' dəʀəbε'k], Benjamin, francuski pisac i političar (Lausanne, 23. ili 25. X. 1767Pariz, 8. XII. 1830). Potječe iz švicarske hugenotske obitelji. Oduševljen Francuskom revolucijom došao je 1794. u Francusku, gdje je 1799–1802. bio član Tribunata. Napoleon ga je kao protivnika 1802. prognao, pa je najprije živio u Weimaru, a potom u Coppetu. U Pariz se vratio 1816. i za vladavine Luja XVIII. postao vođom liberalne oporbe. Zagovarao je sustav parlamentarne monarhije prema britanskom uzoru i postao glavnim teoretičarom političkoga liberalizma. Autor je autobiografskih psiholoških romana Adolphe (1816) i Cécile (pronađen i objavljen 1951). Glavna djela: O duhu osvajanja i uzurpacije (De l’esprit de conquête et de l’usurpation, 1814), Tečaj ustavne politike (Cours de politique constitutionnele, I–IV, 1816–20) i O religiji razmatranoj prema njezinu izvoru, njezinim oblicima i njezinu razvoju (De la religion considérée dans sa source, ses formes et ses développements, I–V, 1824–31).

Constant de Rebecque, Benjamin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 7.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12403>.