Corelli [korε'l:i], Arcangelo, talijanski skladatelj i violinist (Fusignano di Romagna, 17. II. 1653 – Rim, 8. I. 1713). Usavršavao se u Bologni (G. Benvenuti, L. Brugnoli). Od 1671. do smrti, osim nekoliko turneja po Italiji i u inozemstvu, živio je i djelovao u Rimu. Od sredine 1670-ih započeo je javnu karijeru kao violinist u crkvama S. Luigi dei Francesi i S. Marcello. Nakon 1687. bio je u službi kao maestro di cappella kardinalâ Benedetta Pamphilija i Pietra Ottobonija. Corelli je još za života priznat kao glavni predstavnik talijanskog instrumentalnog baroka. Njegov opus, potpuno posvećen gudaćim glazbalima, dosegnuo je veličinu i savršenstvo forme, dotada nepoznate talijanskim majstorima. Glavne je inovacije unio isprva u područje triosonate, da bi potom prešao u područje concerta grossa, njegovih jedinih orkestralnih djela. Imao je sljedbenike posvuda u Europi, pa cijelo instrumentalno stvaralaštvo XVIII. stoljeća mnogo duguje Corelliju kao glavnome predstavniku škole za potonje naraštaje glazbenika. Corellijev opus sastoji se od četiriju zbirki triosonata: dviju »crkvenih sonata«, op. I (1681) i op. III (1689), i dviju »komornih sonata«, op. II (1685) i op. IV (1694); jedne zbirke sonata za violinu i violone ili čembalo (Sonate a violino e violone o cembalo), op. V (1700); i jedne zbirke 12 Concerti grossi, op. VI (tiskane posmrtno 1714).
