Cortázar, Julio

Cortázar [korta'sar], Julio, argentinski književnik (Bruxelles, 26. VIII. 1914Pariz, 12. II. 1984). Doselio se u Buenos Aires kao dijete i, kao antiperonist, vratio se opet u Europu (Pariz) 1951. U prvoj knjizi, Prisutnost (Presencia, 1938), odaje utjecaj Jeana Cocteaua i J. L. Borgesa, koji mu je i objavljivao rane radove. Pripada krugu prozaika koji su šezdesetih i sedamdesetih godina otvorili put hispanskoameričkoj književnosti u vrhove svjetske književnosti. Zbirke pripovijedaka: Bestijarij (Bestiario, 1951) i Kraj igre (Final del juego, 1956) u koje Cortázar uvodi motive bestijaliziranja ljudskog bića, nude apsurd kao načelo organizacije zbilje. U Pričama o kronopijima i famama (Historias de cronopios y famas, 1962) uzima lik Alice u zemlji čudesa prebačen u znanstvenofantastičnu inačicu rodne Argentine. U pripovijetkama s temama iz svakodnevice govori o tjeskobnim stanjima pojedinca, o izgubljenosti tadašnjega mladog naraštaja i o licemjerju građanskih sredina. Najpoznatiji mu je roman Igra školice (Rayuela, 1963), koju često zovu Uliksom književnosti na španjolskom jeziku XX. stoljeća i koji ga svrstava među glavne predstavnike magičnog realizma.

Cortázar, Julio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12544>.