Akvilejski patrijarhat

Akvilejski patrijarhat, crkveno-političko područje. Nastao pošto je 552. akvilejski biskup, pod čijom su jurisdikcijom bili Istra, Norik i dio Recije, došao u sukob s Rimom i proglasio se patrijarhom 558., pozivajući se na tradiciju da je crkvu u Akvileji utemeljio evanđelist Marko. Pred Langobardima je pobjegao 568. u bizantski Grado (slovenski Gradež) i 607. izmirio se s Rimom. Tada je u Akvileji pod langobardskom vlašću izabran drugi patrijarh, kojega je papa priznao 700. Njegovo je sjedište od 735. bilo u Cividaleu (slovenski Čedad). Karlo Veliki odredio je 811. granice jurisdikcije salzburškoga nadbiskupa i akvilejskoga patrijarha, kojemu je pripalo i područje hrvatske države i u Karantaniji područje do Drave. U ranome srednjem vijeku iz Akvileje su u Hrvatsku odlazili misionari, a akvilejski kulturni krug znatno je utjecao i na hrvvatske prostore. Akvilejski patrijarsi podupiru (X–XIII. st.) njemačku državnu politiku, pa su 1077. stekli Furlaniju, Kranjsku i Istru, gdje imaju i svjetovnu vlast. God. 1238. premjestio je akvilejski patrijarh svoje sjedište u Udine, 1420. Venecija je osvojila područje Patrijarhata, 1451. patrijarh iz Grada prenio je sjedište i naslov patrijarha u Veneciju, a 1751. Akvilejski patrijarhat je ukinut.

Akvilejski patrijarhat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1285>.