struka(e):
ilustracija
ALAN FORD, prvi broj stripa iz 1969.
(fotograf Matija Djanješić/CROPIX)

Alan Ford, junak istoimenoga talijanskoga komičnog stripa o parodijski prikazanim doživljajima skupine tajnih agenata (Grupa T.N.T.). Autori su scenarist Max Bunker (pravo ime Luciano Massimiliano Secchi, r. 1939) i crtač Magnus (pravo ime Roberto Raviola, 1939–96), potpisivani zajednički kao Magnus & Bunker, a u samostalnim sveščićima izlazi od svibnja 1969. Stalne likove, uz Alana Forda, tipskoga nespretnog mladića iz susjedstva, čine Bob Rock, antijunak patuljasta rasta i velika nosa, odjeven kao Sherlock Holmes, Sir Oliver, lopov i lažni plemić, izumitelj njemačkoga podrijetla Grunf, lijenčine Šef i Jeremija, te vođa grupe Broj Jedan. Od protivnika ističu se Superhik (koji krade siromašnima da bi dao bogatima), špijunka Margot, Gumiflex, Tromb i Arsen Lupiga. Premda je započet, nalik Magnusovim i Bunkerovim ranijim »crnim stripovima« Kriminal i Diabolik, kao kriminalističko-špijunska priča, pri čemu je lik Alana Forda bio zamišljen kao glavni junak i parodija filmova o Jamesu Bondu, već do desetoga broja strip prelazi u grotesku, naslovni lik postaje moralno očište priče u skupini ravnopravnih likova, a u daljnjim se nastavcima kao podtekst ironijski i satirički razotkrivaju talijansko društvo druge polovice XX. st., hladnoratovska psihoza, kapitalizam i poslijeratni ekonomski napredak, prikriveno naslijeđe fašizma, malograđanština, nepotizam, klijentelizam, rasizam i sl., što je znatno otežalo inozemnu recepciju stripa, pa je osim u Italiji iznimnu popularnost doživio još samo u bivšoj Jugoslaviji, gdje izlazi već od 1970. u izdanju Vjesnika u Zagrebu, u zapaženom prijevodu Nenada Brixyja, postavši kulturnim fenomenom i ušavši u svakodnevni leksik. Kanonom se drži prvih 75 brojeva koje je do 1975. nacrtao Magnus; po Bunkerovim scenarijima strip 1975–84. crta Paolo Piffarerio (1925–2015), a neke epizode ostvaruju asistenti koji su tuširali strip od 1970., Giovanni Romanini (1945–2020) i Paolo Chiarini (1931–2012), a potom, tijekom 1980-ih, i crtači Piercarlo Macchi, Staff di If (pravo ime Gianni Bono), Raffaele Della Monica, Giuliano Piccininno, Enrico Folli, Gianmarco Nizzoli i Gianni Tacconella. Od 1986. strip autorski vodi crtač Dario Perucca (r. 1964), premda Bunker i dalje potpisuje scenarije, osuvremenjujući 1990-ih izgled likova, a pojedine epizode samostalno ostvaruju njegovi asistenti u tuširanju stripa, Warco (pravo ime Marco Colnaghi), Omar Pistolato, Matteo Paganini i Oskar (pravo ime Oscar Scalco), dok su nekoliko novijih epizoda 2015–20. ostvarili crtači Luka Bonardi i Alfredo Boschini. Međutim, kvaliteta crteža i scenarija nakon 200. broja izrazito slabi (Magnusov groteskni, »crni« realistički stil karikaturaliziran je katkad do generičkoga crteža), a priča gubi obilježja društvenokritičke satire. U okviru ranijih epizoda stripa posebno se ističu parodijske reinterpretacije povijesnih događaja koje prepričava Broj Jedan, kao i pripovijesti protegnute u više brojeva (npr. priča o smrti Broja Jedan). U Italiji i u Hrvatskoj izlazila su i mnogobrojna posebna izdanja (Alan Ford Kolor, Priče Broja Jedan), posebni serijal adaptacija klasičnih književnih djela, kao i mnogi pretisci ranih epizoda. Brixyjev prijevod ranijih brojeva i danas se redovito pretiskuje u Hrvatskoj i Srbiji (npr. br. 1–200 u seriji Alan Ford Klasik u izdanju Strip-agenta u Zagrebu, 2004–17). Vjesnik je do 1992. objavio prvih 448 brojeva, a nakon toga u Hrvatskoj izdavanje preuzimaju privatne nakladničke kuće Strijela ‘92, potom Borgis te Korpus, a od 2006. Strip-agent. Hrvatsko izdanje obustavljeno je potkraj 2017. na 539. epizodi; u Italiji je do ljeta 2023. izašlo 650 nastavaka.

Citiranje:

Alan Ford. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/alan-ford>.