Čerina, Vladimir

ilustracija
ČERINA, Vladimir

Čerina, Vladimir, hrvatski književnik (Split, 9. V. 1891Šibenik, 29. II. 1932). Napustivši gimnazijsko školovanje, od 1910. posvetio se književnoj i političkoj djelatnosti. Sudjelovao u pripremi atentata na S. Cuvaja 1912., nakon čega se neko vrijeme skrivao u Rijeci pod tuđim imenom. Pred I. svjetski rat putovao u Italiju i Srbiju, o čemu je dojmove iznio u feljtonskom tekstu Beograd bez maske (1912), a za I. svjetskog rata boravio u Italiji, Švicarskoj, Crnoj Gori, na Krfu i u Parizu. Posljednjih godina rata javili su se prvi tragovi paranoje; 1922. smješten je u šibensku bolnicu, gdje je ostao do smrti. U Zagrebu je uređivao časopise Val (1911) i Vihor (1914) pridruživši se sljedbenicima protuaustrijske i jugounitarističke političke orijentacije, koju je nakon 1918. napustio, razočaran ostvarenjem jugoslavenske ideje. U književnosti se prvi put javio u zagrebačkoj Domovini (1906–07) crticom Za oluje na moru. Pisao je pjesme (zbirka Raspeće, 1912), novele, književnokritičke studije (Janko Polić-Kamov, 1913), eseje (o A. G. Matošu, S. S. Kranjčeviću, V. Nazoru, D. Šimunoviću, V. Petkoviću Disu i dr.) i feljtone. Surađivao je u mnogobrojnim hrvatskim, srpskim i bosanskim časopisima i novinama. U bolnici je prevodio H. Tainea i napisao na talijanskom Epilog o Budi (Epilogo su Buddha). Na njegove estetičke poglede utjecali su avangardistički pogledi J. Polića Kamova i talijanskog pjesnika G. Papinija, ali je u lirici zadržao dotjeranu formu, ostajući u okvirima postmatoševske škole u procjepu između pasatizma i futurizma. Zastupljen je u zajedničkoj generacijskoj zbirci Hrvatska mlada lirika (1914) sa šest pjesama. Kao književni kritičar kretao se od pozitivizma i sociologiziranja do impresionizma i subjektivizma.

Čerina, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13283>.