Čingrija, Melko

Čingrija, Melko, hrvatski političar (Dubrovnik, 1. IV. 1873Dubrovnik, 8. XII. 1949). Pravo studirao u Beču i Zagrebu, a doktorirao u Grazu 1895., nakon čega je u Dubrovniku otvorio odvjetničku kancelariju. Do 1905. Čingrija je pripadao Narodnoj hrvatskoj stranci, a potom Hrvatskoj stranci. Kao jedan od zagovornika politike »novoga kursa« sudjelovao u Rijeci, 3. X. 1905., u potpisivanju Riječke rezolucije. Između 1903. i 1908. bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru, a od 1911. do 1918. u Carevinskom vijeću u Beču. Sudjelovao je u donošenju Deklaracije od 30. V. 1917. i Ženevske deklaracije od 9. XI. 1918. Bio je član Narodnoga vijeća SHS u Zagrebu te član Privremenoga narodnog predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu. U okviru delegacije Kraljevine SHS sudjelovao je 1919. i u radu Mirovne konferencije u Parizu. God. 1926. postao je član Radikalne stranke. U dva navrata obavljao je dužnost dubrovačkoga gradonačelnika (1911–14. i 1919–20). Osim u političkome, Čingrija je istodobno aktivno sudjelovao i u gospodarskom životu. Bio je jedan od utemeljitelja i predsjednika Upravnoga vijeća Hrvatske vjeresijske banke u Dubrovniku (1902). U razdoblju između dvaju svjetskih ratova neko je vrijeme bio na čelu uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe, a zatim je bio izabran i za predsjednika Trgovačko-obrtničke komore u Dubrovniku. Obavljao je i funkciju predsjednika dubrovačkog Saveza za unaprjeđivanje turizma. Suradnja s režimom nakon 1926. pomogla mu je da 1931. bude postavljen za viceguvernera Narodne banke u Beogradu. Razdoblje II. svjetskoga rata Čingrija je proveo u Splitu i posvetio se pisanju memoara, kojih se rukopis danas nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Čingrija, Melko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13399>.