Čorak, Željka, hrvatska povjesničarka umjetnosti i književnica (Zagreb, 15. III. 1943). Diplomirala povijest umjetnosti i jugoslavistiku 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1976. i doktorirala disertacijom o D. Ibleru i hrvatskoj arhitekturi između dvaju svjetskih ratova. Redovita članica HAZU od 2018. Bavi se poviješću i teorijom moderne arhitekture i urbanizma te pitanjima suvremenog planiranja i zaštite okoliša. Uređivala je Telegram, Život umjetnosti i Arhitekturu. U knjizi eseja, kritika i članaka o likovnim umjetnosti i književnosti Kaleidoskop (1970) pokazala je širok raspon zanimanja i stilsku osobitost izraza. Na književno-kritičkom području afirmirala se zbirkom eseja o europskim pjesnicima i prepjevima njihovih odabranih stihova (Lanjski snijezi, 1979). U prozi mozaične strukture Krhotine: prilog poznavanju hrvatske provincije u devetnaestom stoljeću (1991) rekonstrukcija hrvatske provincije bila joj je samo povod da evokativno-ispovjednim tonom, tehnikom kolaža i fragmentarnosti pokuša doći do vlastitog identiteta sačuvanog u sitnim, obiteljskim predmetima. Prevodi s engleskoga, francuskoga i slovenskoga jezika. Ostala djela: Zagrebačka katedrala (1988., s A. Deanović), Zagreb, pisani prostor (1994), Ptica mojega jezika (2007).
