Alaupović, Tugomir

ilustracija
ALAUPOVIĆ, Tugomir

Alaupović, Tugomir, hrvatski književnik i političar (Dolac kraj Travnika, 18. VIII. 1870Zagreb, 8. IX. 1958). Studirao slavistiku i klasičnu filologiju u Zagrebu i Beču, gdje je obranio disertaciju Vila Slovinka – od Jurja Barakovića, s osobitim osvrtom na Pakao u XII. pjevanju. Profesor u Sarajevu (1904–10), upravitelj Velike gimnazije u Tuzli (1910), savjetnik u odjelu za školstvo i nadzornik srednjih škola u BiH (1913–15). Potaknuo je osnutak mnogih hrvatskih kulturnih društava u Bosni (Hrvatsko potporno društvo »Napredak«, Hrvatsko pjevačko društvo »Trebević«) i dr. Od 1917. do kraja rata u Zagrebu je bio tajnik Matice hrvatske. Jugoslavenski orijentiran političar, član Narodnoga vijeća Države SHS u Sarajevu (1918), ministar vjera u prvoj vladi Kraljevine SHS u Beogradu, šef Povjereništva za prosvjetu u Zagrebu (1921), 1922–29. potpredsjednik Državnoga savjeta, osnivač odbora Demokratske stranke. Od 1931. živio u Zagrebu. – Pisao pretežno epske pjesme (Nesuđenica, 1892). Stihovi su mu domoljubni i retorični (Naše rane, 1898), s motivima iz hrvatske povijesti, kojima je želio potaknuti buđenje nacionalne svijesti. U nekim je pjesmama naglašena i socijalna tematika. Objavio je kritičke napise o B. Šuleku, A. Nemčiću, I. S. Turgenjevu, studije o fra G. Martiću (1907), I. F. Jukiću (1907) i dr.

Alaupović, Tugomir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 22.6.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1351>.