Ćolnić, Josip Antun

Ćolnić, Josip Antun, bosansko-đakovački biskup (Vivodina kraj Ozlja, 11. III. 1699Đakovo, 17. II. 1773). Studij filozofije pohađao u Beču; doktorirao teologiju u zavodu Germanicum u Rimu. Po povratku u domovinu (1723) bio kapelan, župnik te zagrebački kanonik od 1728. Rektor Hrvatskoga kolegija u Bologni (1728–32), katedralni đakon u Zagrebu (1733), a nakon boravka u Sisku (1737–39) lektor Zagrebačkoga kaptola. Bosansko-đakovačkim biskupom imenovan 1751; za biskupa zaređen 1752. Od 1753. bio je veliki župan Požeške županije. U ratom opustošenoj Bosansko-đakovačkoj biskupiji podizao je nove župe i crkve, osnivao škole (prva pučka škola u Đakovu), promicao gospodarsko unaprjeđivanje vlastelinstva (vinogradarstvo, uzgoj dudova svilca). Bosanske prebjege naseljavao u nova sela (Vuka, Široko Polje). Svojim utjecajima u Rimu i Beču spriječio je pripojenje Srijemske biskupije Kalocsi i Pečuhu, pa je ona, nakon njegove smrti, 9. VII. 1773. sjedinjena s Bosansko-đakovačkom biskupijom. Prijateljevao je s D. Farlatijem, koji je Ćolnićevu nadopunu povijesti biskupije i svoje biografije uvrstio u svoje glasovito djelo Illyricum sacrum. Svoju je drugu biografiju započeo pisati 1760. u Knjizi vizitacija Bosansko-đakovačke biskupije (Liber Visitationis Episcopatus Bosnensis seu Deakovariensis).

Ćolnić, Josip Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13591>.