Daladier, Édouard

Daladier [dalad·jẹ'], Édouard, francuski političar (Carpentras, 18. VI. 1884Pariz, 10. X. 1970). Radikal-socijalist; ministar različitih resora u razdoblju 1924–38., a 1933. i 1934. bio (kraće vrijeme) ministar predsjednik. God. 1936. pristaša Narodne fronte; ministar obrane u vladi L. Bluma i (1937) C. Chautempsa. Kao ministar predsjednik 1938. jedan je od protagonista »smirivanja« fašističkih sila putem koncesija; priznao je talijansku okupaciju Etiopije, omogućio nesmetanu intervenciju Hitlera i Mussolinija protiv Španjolske Republike blokiravši francusko-španjolsku granicu i potpisao Münchenski sporazum (rujan 1938), čime je otvorio put nacističkoj agresiji u II. svjetskom ratu. Ponovno ministar predsjednik od rujna 1939. do ožujka 1940., zatim do kapitulacije ministar obrane. Nakon njemačkog napadaja na Poljsku (1. IX. 1939) njegova vlada objavila je rat Njemačkoj (3. IX. 1939). Pétain ga je izveo pred sud u Riomu (proces je prekinut 1942); 1943–45. interniran u Njemačkoj. God. 1946–58. ponovno zastupnik; 1957–58. predsjednik Radikalno-socijalističke stranke.

Daladier, Édouard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13711>.