Deanović, Mirko, hrvatski romanist (Dubrovnik, 13. V. 1890 – Zagreb, 16. VI. 1984). Romanistiku i slavistiku studirao najprije u Firenci i zatim u Beču, gdje je doktorirao 1916. Od 1927. djelovao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je utemeljio Katedru za talijanski jezik i književnost (poslije Odsjek) i na njoj bio profesor do 1960. Bio redoviti član HAZU. Dobio je Nagradu za životno djelo (1968). Uz mnogobrojne studije o talijansko-francusko-hrvatskim književnim i kulturnim vezama, valja istaknuti njegove radove o jadranskoj ihtionimiji i o istriotskom jeziku, dubrovačkim preradbama Molièrea iz XVII. st., pokretanje časopisa Studia Romanica Zagrabiensia (1956; poslije Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia), pokretanje i organizacija rada na Mediteranskome jezičnom atlasu, te na leksikografiji (u suradnji s J. Jernejom: Talijansko-hrvatski rječnik, 1947., i Hrvatsko-talijanski rječnik, 1956., oba u više izdanja).
