Albertini, Beninj (Benignus a Rhacusio), hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1. XII. 1789 – Skadar, 24. VIII. 1838). Školovao se u Dubrovniku i Ravenni. U franjevački red ušao 1805; 1829. izabran za provincijala, 1832. imenovan skadarskim, a 1837. splitsko-makarskim biskupom, ali je prije preuzimanja nove dužnosti preminuo. Stekao glas vrsna propovjednika u Dalmaciji i Italiji (Rim, Napulj), bio član rimske Accademije degli Arcadi (pastirsko ime Clariscus Parthenius). Pisao je latinske i talijanske stihove (epigrame i, rjeđe, elegije), koji su uglavnom tiskani u zajedničkim prigodnim zbirkama ili na pojedinačnim prigodnim listovima. Vješt stihotvorac, uz rimske i talijanske klasike dobro je poznavao i hrvatsku pjesničku tradiciju. U Arhivu Male braće u Dubrovniku nalazi se nekoliko njegovih pjesama koje nisu objavljene tiskom, među njima i jedna ekloga.
