Albertini, Đuro Marija (Giorgio Maria), hrvatski filozofsko-teološki pisac (Poreč, 20. II. 1732 – Poreč, 29. IV. 1810). Kao član mletačke kongregacije Dominikanskog reda završio filozofski i teološki studij u Veneciji, gdje je predavao teologiju. Odlazi u Rim 1789. za profesora dogmatike (na poziv pape Pija VI.), a 1791. na Sveučilište u Padovu (na poziv mletačkog Senata). Vraća se u Poreč 1807. nakon ukidanja teološkog fakulteta u Padovi. Napisao je najviše radova iz filozofije i teologije, premda se bavio i drugim područjima (npr. geometrijskim teoremima). U filozofskim spisima pokušava izgraditi spiritualistički pluralizam i spiritualistički sustav monadološkog tipa, po kojem se svijet ukazuje kao sustav mnoštva u različitome. U teološkim spisima izražava se tzv. idejom konkordizma, čime je pridobio simpatije neotomista. Glavna djela: Osnove latinskoga jezika (Elementi di lingua Latina, 1780), Razmišljanja o vojnom antifilozofu (Osservazioni sull’ antifilosofo militare, 1781), Analiza disertacije o milosrđu (Analisi della dissertazione sulla carità, 1782), Uvodna predavanja ili suma teoloških poduka I–V (Acroases ossia la somma di lezioni teologiche I–V, 1789–1802) i dr.
