STRUKE:

delta

delta (grčki δέλτα, délta; Δ, δ).

1. Četvrto slovo grčkog alfabeta, izvedeno od feničkoga dalet kao znak za zvučni dentalni okluziv d. Kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja četiri (δ′), odn. četiri tisuće (ˏδ).

2. U matematici, znak (Δ) za Laplaceov operator; znak (δ) za delta-funkcije.

3. U fizici, znak (Δ) za konačne promjene vrijednosti veličina npr. npr. ΔA = A2 – A1.

delta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14433>.