demografija

demografija (demo- + -grafija), znanost o stanovništvu. Demografija je društvena znanost koja obuhvaća proučavanje broja i prostornog razmještaja stanovništva, prirodnog i mehaničkoga (migracijskoga) kretanja stanovništva i promjene u demografskim socio-ekonomskim i ostalim strukturama stanovništva. Osnovni je cilj demografije spoznaja zakonitosti razvoja stanovništva u određenim društveno-ekonomskim uvjetima. Pojam demografije prvi je u znanost uveo Achille Guillard (1799–1876), francuski statističar i prirodoslovac, u djelu Osnove ljudske statistike ili usporedna demografija (Éléments de statistique humaine ou démographie comparée, 1855). U razvoju demografije karakteristično je da su se pojedini njezini dijelovi razvijali u okviru drugih znanosti (statistike, političke ekonomije, filozofije, sociologije, biologije) tako da se ona kao samostalna znanstvena disciplina konstituirala tek u XX. st. Djelomična razmatranja o stanovništvu susreću se u okviru filozofije već u starom vijeku (Platon, Aristotel), zatim u srednjovjekovnoj kršćanskoj filozofiji (Ciprijan, Raterije Veronski, Toma Akvinski), u mnogobrojnim utopijskim spisima političkih i socijalnih filozofa koji su se bavili ustrojstvom idealne države (F. Petrić, N. Machiavelli). Demografija je u svojem razvoju osobito vezana uz razvoj statistike. Demografska statistika najstarija je specijalizirana grana statistike. Snažan razvoj statističkih istraživanja stanovništva pada u drugu polovicu XVII. st. i vezan je uz osnivatelje tzv. političke aritmetike J. Graunta i W. Pettyja. J. Graunt izradio je na osnovi proučavanja izvještaja o umrlima grada Londona prve tablice smrtnosti (1662). Nešto poslije to je učinio i E. Halley. J. Graunt također je analizirao stope nataliteta i fertiliteta, utvrdio veličinu porasta stanovništva za London i za cijelu Englesku u polovici XVII. st. U istraživanjima mu je pomogao W. Petty, koji je 1681. načinio sličnu studiju za Dublin. Njima se u Njemačkoj pridružio Johan Süsmilch. Iako je bio pobornik teološkog shvaćanja, vrijednost je njegova rada u sustavnoj obradbi statističkih podataka. Glavni radovi takve vrste o stanovništvu susreću se kasnije, u XIX. st., kod belgijskog astronoma i statističara L. A. J. Quételeta. – Demografija je u svojem povijesnom razvoju znatno vezana i uz političku ekonomiju. Ekonomska razmatranja o stanovništvu vezana su osobito uz imena W. Pettyja, J. Childa, A. Smitha, T. R. Malthusa, K. Marxa, a u XX. st. uz J. M. Keynesa i A. Hansena. T. R. Malthus objavio je 1798. svoj znameniti Esej o stanovništvu (Essay on the Principle of Population, as It Affects the Future Improvement of Society), u kojem polazi od postavke da sve živo teži tomu da se množi iznad mogućnosti svoje prehrane. Kao dio živoga svijeta, i stanovništvo teži tomu da se povećava preko granica povećavanja sredstava za život: stanovništvo se množi geometrijskom progresijom, a hrana aritmetičkom progresijom. Otuda bijeda i siromaštvo čovječanstva proizlaze iz toga »prirodnog zakona«.

Demografija je nakon II. svjetskog rata ponovno u središtu pozornosti zbog sve naglijeg porasta stanovništva, posebno u zemljama u razvoju. Dok se stanovništvo većine europskih zemalja udvostručuje svakih stotinu ili više godina, u zemljama Latinske Amerike, Afrike i Azije to se događa svakih dvadeset godina, pa i prije. Oko 1500 istaknutih osoba iz oko 100 zemalja (među kojima i 16 nobelovaca) podnijelo je 1974. Ujedinjenim narodima Deklaraciju o prehrani i stanovništvu, u kojoj se upozorava na naglo pogoršanje prehrambene situacije u svijetu i predlažu se mjere kako bi se spriječila katastrofa. Novomaltuzijanci, znanstvenici iz zapadnih zemalja (npr. Rimski klub) daju apokaliptične prognoze o budućnosti čovječanstva, tvrdeći da će se porast stanovništva zaustaviti tek u XXI. st., a to će dovesti do ubrzana iscrpljivanja svih prirodnih izvora sirovina; zato se zalažu za strogu kontrolu rađanja. Svjetske konferencije o stanovništvu održane su u organizaciji UN-a u Bukureštu 1974., Ciudad de Mexicu 1984. i Kairu 1994.

U Hrvatskoj se demografija razvija od osnutka Kraljevskoga zemaljskog statističkog ureda u Zagrebu (1875). Prve znanstvene radove o stanovništvu Hrvatske objavili su Petar Matković i Fran Vrbanić, a potom i Milovan Zoričić, Milan Kreser i Rudolf Signjar. Od 1950-ih demografija je i nastavni predmet u okviru studija ekonomije i geografije. Demografskim istraživanjima osobito su se bavili Ivan Klauzer, Alica Wertheimer-Baletić, Jakov Gelo i Anđelko Akrap među ekonomistima, geografi Mladen Ante Friganović, Ivo Baučić, Ivo Nejašmić i Stjepan Šterc te statističar Mirko Korenčić.

demografija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14510>.