Denzler [de'ncler], Juraj, hrvatski arhitekt (Zagreb, 12. IV. 1896 – Zagreb, 27. IX. 1981). Studirao u Beču i Zagrebu. Godine 1934–66. profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. U početku radio u duhu V. Kovačića i bečke škole (palača Mikuličić, 1924). Poslije je prevladao tradicionalna shvaćanja, a vrijednost se njegove arhitekture uočava u dispoziciji građevnih volumena, u čistoći i funkcionalnosti tlocrtnih rješenja, modernom shvaćanju i primjeni novih materijala te osobito u znalačkoj i stvaralačkoj uporabi arhitektonskih detalja, kojemu posvećuje posebnu pozornost (Higijenski zavod, 1925., s M. Kauzlarićem; palača u Preobraženskoj, 1929., sa S. Kliskom; crkva sv. Antuna na Sv. Duhu i vodovod na Jordanovcu, 1932). Vrhunsko je djelo hrvatske moderne arhitekture njegova kapelica Majke Božje Sljemenske (1931), a najzrelije mu je djelo zgrada Gradskih poduzeća (danas »Elektra«) u Zagrebu (1933). Od projekata nakon II. svjetskoga rata ističu se zgrada Geodetskog odjela Tehničkoga fakulteta (1951) i interijer, prilazno stubište i uređenje okoliša Rektorata Sveučilišta u Zagrebu (1965–76). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1966) i Nagradu za znanost za životno djelo (1977).
