STRUKE:

Desnica, Vladan

ilustracija
DESNICA, Vladan

Desnica, Vladan, hrvatski književnik srpskog podrijetla (Zadar, 17. IX. 1905Zagreb, 4. III. 1967). Studirao pravo u Zagrebu i Parizu; diplomirao 1930. u Zagrebu. Radio kao odvjetnički pripravnik u pisarnici svojega oca, zatim u Državnom pravobranilaštvu u Splitu. Za rata su ga talijanske okupacijske vlasti odvele u Zadar, 1944. prešao je na oslobođeni teritorij. God. 1945–50. radio kao načelnik pravnog odjela u Ministarstvu financija u Zagrebu, a nakon toga kao profesionalni pisac.

Iako se okušao u svim važnijim književnim vrstama, najveće je estetske domete ostvario kao pripovjedač. Njegova novelistika, okupljena u zbirkama Olupine na suncu (1952), Proljeće u Badrovcu (1954), Tu, odmah pored nas (1956), Fratar sa zelenom bradom (1959), može se podijeliti u regionalno-verističku i psihološko-meditativnu skupinu. U prvoj se tematizira život seoske sredine dalmatinsko-primorskoga kraja i njegova zaleđa. Prevladava tradicionalni realistički način pripovjednog oblikovanja, a predmet je pripovjedačeva interesa svakodnevica zaostale sredine, njezine otuđene egzistencije, male istine, obična stanja prikazana u novom svjetlu (Proljeće u Badrovcu, Oko, Bunarevac, Florjanović, Od jutra do mraka). U drugu skupinu pripadaju novele esejističko-meditativnoga značaja u kojima je fabula reducirana, predmetnost zanemarena, a značenjski sloj često filozofski utemeljen. U središtu su intelektualne analize, misaone konstrukcije, hipoteze, esejistička kombinatorika (Pravda, Priča o fratru sa zelenom bradom, Solilokviji gospodina Pinka, Delta).

Desnica je napisao dva romana: Zimsko ljetovanje (1950) i Proljeća Ivana Galeba (1957). U prvome suprotstavlja seoski i gradski svijet ispitujući razlike u mentalitetu, običajima i civilizacijskim navikama. Kratkotrajni suopstanak građana i seljaka u ratnom okružju povod je za analitički hladno, ali suptilno poniranje u psihologiju zajednice. Sumorna slika sela začinjena je grotesknim, često i naglašeno naturalističkim pojedinostima, po čemu se autor sasvim odmiče od folklornoga dekora i idealiziranja seoskoga života. U Proljećima Ivana Galeba prikazan je doživljajni i spoznajni svijet umjetnika. U tipološkom smislu riječ je o romanu eseju u kojem je, umjesto na vanjskoj događajnosti, naglasak na iskušenjima duha, razmišljanjima, intimnoj radoznalosti. Kategorije tradicionalnog pripovijedanja (epski okvir, linearna naracija, vremenska sukcesija) gube na važnosti, a njihovo mjesto zauzimaju moderni oblikovni postupci: esejizam, metatekstualna tumačenja vlastitih postupaka, igra slobodnih asocijacija. Djelo je dosljedno građeno proustovskom digresivnom tehnikom jer sjećanja, dojmovi i razmišljanja glavnog lika tvore zasebne, razmjerno samostalne cjeline. U roman su vješto ugrađene i prije objavljene novele, pjesme i odlomci iz eseja. Tim se djelom Desnica uvrstio u red najvažnijih sudionika u procesu intelektualizacije hrvatske proze i konstituiranja modernoga monološko-asocijativnoga i esejističkog romana.

Pisao je i pjesme pretežito misaonoga značaja u kojima, uglavnom u slobodnom stihu, razmatra životna pitanja ili raščlanjuje neki misaoni problem (Slijepac na žalu, 1954). U jedinoj drami Ljestve Jakovljeve (1961) tematizira posljedice kompromiserstva, izolacionizma i neuključivanja intelektualca u odlučnim trenutcima. Pisao je i podlistke, kozerije, humoreske, eseje i kritike. Autor je filmskog scenarija Koncert (1954), po kojem je B. Belan snimio zapažen film. Prema njegovoj noveli Pravda A. Babaja režirao je istoimeni kratkometražni igrani film (1962). Prevodio je B. Crocea, A. Gidea, G. Cavalcantija, Carduccija, M. Ayméa, A. S. Puškina, L. N. Tolstoja i dr.

Desnica, Vladan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14756>.