Deželić, Đuro (Gjuro) Stjepan, hrvatski prozaik, publicist, prevoditelj i javni djelatnik (Ivanić Grad, 25. III. 1838 – Zagreb, 28. X. 1907). U Zagrebu učio bogosloviju i privatno studirao pravo (1856–62). Radio u odvjetničkim kancelarijama, 1869. stupio u gradsku službu, od 1871. do smrti bio gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika. Utemeljio Društvo mladih rodoljuba (1855) i Savez hrvatskih vatrogasnih društava (1868). Uređivao Narodne novine, Danicu, Domobran, Općinar i Dragoljub te prvo godište Vienca. Pisao pripovijesti (Surka, Medvedgradski duh), romane, putopise, povijesne i filozofske rasprave, životopise. Objavio je roman iz suvremenoga života Burzanci (1885) i povijesni roman Zulejka (1890). Priredio je prvu antologiju hrvatske, srpske i slovenske poezije (Pjesmarica, 1865) te bio jedan od sastavljača hrvatsko-njemačkog i njemačko-hrvatskog rječnika. Ostala djela: Sbirka životopisah slavnih jugoslovjenskih muževah (1861), Životopis Mirka Bogovića (1862), Lažne srbske zemlje (1899), Grudobran kraljevine Hrvatske (1904) i dr.
