struka(e):
Dib, Mohammed
alžirski književnik francuskog izraza
Rođen(a): Tlemcen, 21. VII. 1920.
Umr(la)o: La Celle-Saint-Cloud, 2. V. 2003.

Dib, Mohammed, alžirski književnik francuskog izraza (Tlemcen, 21. VII. 1920La Celle-Saint-Cloud, 2. V. 2003). Nastavnik, računovođa, saveznički prevoditelj u II. svjetskom ratu, potom novinar u komunističkom listu Alger républicain. U prva tri romana: Velika kuća (La grande maison, 1952), Požar (L’Incendie, 1954), Tkalački stan (Le Métier à tisser, 1957) realističkim pismom prodire u srž kolonijalne stvarnosti i bilježi prve iskrice pobune. U razdoblju nakon progona iz Alžira (1959) zaokupljaju ga osobnije teme te sâm jezik; piše zahtjevne zbirke pjesama: Sjena čuvarica (Ombre gardienne, 1961) i Obrasci (Formulaires, 1970). U romanu Tko se sjeća mora (Qui se souvient de la mer, 1962) strahote alžirskog rata oslikava u obliku fantastične hiperbole. Premda u sve većem otklonu od realizma, u kasnijim romanima promišlja krhkost alžirskoga identiteta i opasnosti tehnokracije: Kraljev ples (La Danse du roi, 1968), Bog u Berberiji (Dieu en Barbarie, 1970), Orsolske terase (Les Terasses d’Orsol, 1985). Životu u progonstvu i opasnosti otklizavanja u ludilo posvećeni su introspektivni Habel (1977) te neskriveno autobiografski Mramorni snjegovi (Neiges de marbre, 1990). Svi su Dibovi romani prožeti problematikom modernoga doba, pa im je domet daleko širi od regionalnoga.

Citiranje:

Dib, Mohammed. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dib-mohammed>.