STRUKE:

Didak Pir

ilustracija
DIDAK PIR

Didak Pir (Didacus Pyrrhus Lusitanus; Iacobus Flavius Eborensis; pravo ime Isaia Koen), portugalski i hrvatski humanist, latinski pjesnik (Évora, Portugal, 5. IV. 1517Dubrovnik, 16. V. 1599). Podrijetlom iz bogate obitelji portugalskih Židova. Nakon prognaničkoga boravka u Engleskoj i Belgiji početkom 1540-ih došao u Ferraru. Zbog epidemije se 1551. sklonio u Anconu, potom u Rim, iz kojega je pobjegao 1555. Nakon kraćega zadržavanja u Carigradu od 1558. nastanio se u Dubrovniku, gdje je podučavao klasične jezike.

Međunarodnu pozornost privukao je prvom samostalnom zbirkom Pjesama (Carmina, 1545), koja otkriva sklonost za erotske motive i zahtjevna versifikacijska rješenja. U počasnoj gesti diplomat i književnik Girolamo Falletti uvrstio je u svoju zbirku pjesama i trinaest Didakovih sastavaka (1546), a Giglio Gregorio Giraldi uveo ga je kao sugovornika u pionirsku raspravu o novolatinskoj književnosti (1551). Adoptivnoj domovini Didak se zahvalio u heksametarskoj poslanici Paolu Manuziju, sinu poznatoga nakladnika Alda (Paolu – Ad Paulum, 1563). U istom je duhu i pjesma O današnjim uglednim dubrovačkim obiteljima (De illustribus familiis quae hodie Rhacusae exstant, 1582), za koju ga je dubrovački senat nagradio. Zbirčicu Enkomijast (Encomiastes) posvetio je prijatelju i meceni T. Budislaviću. Poučno-ćudoredna je po naslovu, ali ne uvijek i po sadržaju, zbirka Katon Mlađi (Cato Minor sive dysticha moralia ad Ludimagistros Olyssiponenses, 1592). Iz troknjižne zbirke Elegija (Elegiarum libri tres), posvećene D. Zlatariću, tek su neke posmrtno objavljene tiskom. Krnji epilij O sv. Vlahu, zaštitniku Dubrovačke Republike (De D. Blasio, rhacusanae reipublicae patrono, carmen) ostao je u rukopisu. Njegovo je pjesništvo bogato vrelo podataka za kulturnu povijest Dubrovnika u drugoj polovici XVI. st.

Didak Pir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 7.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14975>.