didići (djedići, dedici), prvotno naziv za baštinike, nasljednike zemlje (heres); poznat je na širem slavenskom prostoru. Taj društveni sloj nije imao jednaku sudbinu u svim okolinama u kojima se pojavljivao. Didići se pojavljuju u zapadnih i južnih Slavena kao ovisni, odnosno slobodni seljaci, a ponegdje i kao dio nižega plemstva (šljahta). Na hrvatskom prostoru spominju se na otocima Braču i Hvaru te u pojedinim županijama, gdje čine dio tamošnjega stanovništva, ponegdje koncentrirani u selima (Ostrog je npr. villa dedigiorum). Dio didića izgubio je povlašteni položaj u sukobima s dalmatinskim komunama u XIII. i XIV. st., a dio ih se uklopio u njihovo gradsko stanovništvo ili u pratnju hrvatskih knezova. U XIV. st. spominju se didići iz Popova, kojima su Dubrovčani niz godina plaćali mogoriš. Primanje mogoriša izdignulo je didiće iz Popova nad ostale stanovnike toga područja. Prema Poljičkom statutu iz 1440., vlast u Poljicima bila je podijeljena između dvije vrste plemstva, vlastele i didića, kojih su predstavnici obnašali različite funkcije u županijskim organima. Poslije se držalo da su vlastela ugarsko, a didići bosansko plemstvo, odnosno da vlastela potječu od vladarovih činovnika upućenih da upravljaju županijom, a didići od lokalnih slobodnih baštinika.
