STRUKE:

digitalni tisak

ilustracija
DIGITALNI TISAK, digitalni tiskarski stroj - 1. kolut s papirnom trakom, 2. tiskovne jedinice, 3. izlaz otisaka, 4. nadzor i upravljanje procesom

digitalni tisak, vrsta tiskarske tehnike kojom se informacija (tekst, slika) grafički obrađuje i priprema s pomoću elektroničkog računala u digitalnom obliku, u latentnoj, nematerijalnoj formi, a tisak se ostvaruje bez materijalnih prijenosnika informacija kao što su tiskarski slog, film i tiskovna forma. Elektroničko računalo služi za unos i upis informacije, oblikovanje teksta, obradbu usnimljenoga slikovnog materijala kao što su crteži, fotografije i dr. (→ skener), odvajanje i korigiranje boje, integraciju i prijelom teksta i slika u kompletnu stranicu te izravno uključivanje tako obrađenih informacija u tisak (tzv. CTP-postupak, od engl. Computer to Print). Tiska se na papir, foliju ili koju drugu prikladnu tiskovnu podlogu s pomoću tiskarskog uređaja kojim izravno upravlja računalo. Za manje formate i manje naklade to može biti laserski ili koji drugi pisač povezan s računalom (→ stolno izdavaštvo), a za veće formate i naklade digitalni tiskarski stroj.

Prvi takav stroj predstavljen je 1991. u Belgiji, a danas je već poznato više usavršenih izvedbi. Isprva se grafička obradba provodila s pomoću posebnog uređaja nazvanog RIP (engl. Raster Image Processor), koji je definirao mjesta na kojima će se na otisku nalaziti zacrnjenje ili boja. Tiskarski se uređaj sastoji od jedne ili više tiskovnih jedinica, koje rade većinom na načelima elektrofotografije (→ fotokopiranje). Valjak oslojen fotovodljivim poluvodičkim materijalom nabija se elektrostatičkim elektricitetom, računalom upravljani laserski snop neutralizira naboj na točno određenim mjestima i stvara latentnu sliku, a na preostala nabijena mjesta prihvaća se boja koja potječe od suhog ili tekućeg tonera. Slika se na podlogu (papir u arcima ili traci) većinom prenosi izravno, a rjeđe posredno, slično ofsetnom tisku. Četverobojni se tisak postiže prolaskom kroz niz od četiriju tiskovnih jedinica, svaka u jednoj od temeljnih boja (→ višebojni tisak), ili četverostrukim prolaskom araka kroz samo jednu tiskovnu jedinicu, u kojoj valjak u uzastopnim okretajima nanosi različite boje. Nakon izlaska iz tiskovnih jedinica papir prolazi kroz beskontaktni grijač za zataljivanje boje, a zatim se hladi i po potrebi reže. Takvim digitalnim načinom tiska postaju nepotrebnima sve međufaze analognoga karaktera, a time se rad bitno pojednostavnjuje i ubrzava. Osim toga, tiskanje je moguće u točno određenoj nakladi, bez stvaranja zaliha, a može se u svakom času ponoviti i po potrebi se u tekst mogu unijeti izravni i brzi ispravci ili izmjena teksta i slika.

Osim opisanoga, u digitalni se tisak u širem smislu katkad svrstavaju i drugi postupci bez materijalne tiskovne forme, koji se ne temelje na elektrofotografiji, a također i oni u kojima računalo upravlja izradbom materijalne tiskovne forme za konvencionalne tiskarske strojeve (engl. Computer to Plate) ili izradbom tiskovne forme u samome stroju (engl. Computer to Press).

digitalni tisak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15060>.