dimnjak, uspravni kanal od negoriva materijala koji služi za odvođenje produkata gorenja (dim, plinovi i dr.) iz ložišta peći. Priključuje se na ložište preko dimnjače, a plinovi prolaze dimovodom te izlaze na vrhu iz tzv. grla dimnjaka. Funkcija mu je odvođenje dimnih plinova dovoljno visoko iznad područja boravka ljudi te stvaranje podtlaka u ložištu za usisavanje zraka za izgaranje iz okoline. Podtlak nastaje uzgonskim (tzv. termosifonskim) strujanjem toplih dimnih plinova u hladniji zrak okoline, a razmjeran je aktivnoj visini dimnjaka i razlici temperatura (gustoća) okolnoga zraka i toplih dimnih plinova. Kućni dimnjaci obično su sastavni dio građevine s vrhom iznad sljemena krova, a industrijski dimnjaci samostojeće su konstrukcije velike visine (više od 100 m). Stijenke dimovoda moraju biti otporne na visoke temperature, kemijski otporne na sastojke dimnih plinova i glatke kako bi otpori strujanju bili što manji. Zato se dimnjaci grade od posebnih materijala. Za kućne dimnjake primjenjuje se obična ili šamotna opeka ili posebni fazonski elementi, a za industrijske armirani beton ili posebni nehrđajući čelik za tzv. kondenzacijska ložišta. Posebna se pozornost poklanja održavanju dimnjaka, jer je čistoća uvjet ispravna rada i zaštite od požara. Za sprječavanje širenja štetnih sastojaka iz dimnjaka u njih se ugrađuju filtri.
