Aleksandar II.

ilustracija
ALEKSANDAR II.

Aleksandar II., ruski car od 1855 (Moskva, 29. IV. 1818Sankt Peterburg, 13. III. 1881). Naslijedio oca Nikolu I. za Krimskoga rata (1853–56), koji je razotkrio unutrašnju slabost Rusije. Proveo je radikalne demokratske reforme: ukinuo kmetstvo (1861), reformirao sudove, gubernijama i gradovima dao ograničenu samoupravu (1864), reorganizirao vojsku (1874), otvorio velik broj škola itd. Dao je izgraditi željezničku mrežu te SAD-u prodao Aljasku (1867). Nakon gušenja ustanka Poljaka (1863) uz pomoć Njemačke djelomice je vodio reakcionarnu politiku. Za Rusiju povoljan Sanstefanski mir (1878) nakon rata s Turskom promijenjen je pod pritiskom europskih sila na Berlinskome kongresu (1878) na štetu Rusije. Godine 1872. Aleksandar je s njemačkim carem Vilimom II. i austrijskim carem Franjom Josipom I. sklopio Trocarski savez. Za njegova vladanja Rusija se proširila u područjima Kaspijskoga mora, Kavkaza (1859) i središnje Azije (zauzeće Taškenta 1865., Buhare i Samarkanda 1868). Sve to vrijeme u zemlji je jačalo djelovanje populističkih revolucionara (narodniki) protiv carističkoga despotizma. Aleksandra II. je, nakon nekoliko neuspješnih atentata, ubio I. Hryniewiecki, član organizacije Narodna volja.

Aleksandar II.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1532>.