diplomatski jezik, izraz kojim se u svakodnevnom govoru najčešće označuje neizravan, zaobilazan, ublažen izričaj. Kao jezikoslovni termin, označuje poseban stil u jeziku koji ima svoju strukturu, rječnik i funkciju. Struktura se odlikuje određenim klišejima, kao što su izrazi poštovanja u porukama, rječnik uključuje izraze kao izvanredni i opunomoćeni veleposlanik, otpravnik poslova, verbalna nota, persona non grata, aide-mémoire itd., a funkcija mu je komunikacija između država preko njihovih predstavništava.
