dnevna bolnica, poludnevni bolnički boravak, pogodan za ambulantne, polikliničke bolesnike te one kod kojih treba dovršiti bolnički postupak; ustanova za bolesnike kojima je potrebna psihijatrijska pomoć tijekom dana, bez noćnoga smještaja. Prve su dnevne bolnice osnovane u Kanadi i bivšem SSSR-u (1932). Uz noćne i vikend bolnice, dnevna bolnica oblik je djelomične hospitalizacije. Psihijatrijski se bolesnici liječe multidisciplinarno (individualna i grupna psihoterapija, somatsko liječenje, medicinska njega, tretman socijalnih radnika, psihološka evaluacija, radna i rekreacijska terapija i dr.), uz boravak u njihovu obiteljskom ili profesionalnom okružju. Dnevna bolnica može biti prijelazno razdoblje do potpune hospitalizacije, ili njezina zamjena. U bolesnika se smanji regresija, koja je česta i intenzivna u bolničkome liječenju, a troškovi su manji za trećinu. U liječenju sudjeluje i bolesnikova obitelj, što je gotovo pravilo u dječjim dnevnim bolnicama, gdje terapeuti uspostavljaju kontakt sa školama liječene djece i educiraju nastavnike. Za osobe starije životne dobi postoje i specijalne psihogerijatrijske dnevne bolnice.
