Doinaş [doina'š], Ştefan-Augustin (pravo ime Ştefan Popa), rumunjski pjesnik, esejist i prevoditelj (Caporal-Alexa, 26. IV. 1922 – Bukurešt, 25. V. 2002). Dugo godina profesor rumunjskog jezika i književnosti u rodnome mjestu. U početku je pisao neoromantične stihove (zbirke: Knjiga plime i oseke – Cartea mareelor, 1964; Čovjek s kompasom – Omul cu compasul, 1966), a poslije se okreće misaonom pjesništvu: Stihovi (Versuri, 1972), Hesperia (1979), Glad za Jednim (Foamea de Unu, 1987) i dr. Njegovi ogledi o pjesništvu Diogenova svjetiljka (Lampa lui Diogenes, 1970), Čitanje pjesništva (Lectura poeziei, 1980) raščlanjuju pojavu mimetizma i manirizma u tadašnjem rumunjskom pjesništvu.