Aleksije I. Komnen

Aleksije I. Komnen (grč. Ἀλέξıος Κομνηνός, Aléksios Komnēnós), bizantski car od 1081 (Carigrad, 1048Carigrad, 15. VIII. 1118). Utemeljitelj dinastije Komnena. Spasio državu od rasula koje je nastalo vladavinom civilnog plemstva (dao se proglasiti carem u Trakiji pa u Carigradu, 1081), zatim ju je povećao i reorganizirao. Uz pomoć Venecije suzbio Normane Roberta Guiscarda, koji su zauzeli Drač (1081) i prodrli u Tesaliju, a uz pomoć Kumana kod Leburniona (1091) porazio Pečenege, koji su ugrožavali Carigrad. S raškim županom Vukanom ratovao (1094) bez uspjeha. U I. križarskom ratu (1096) križari su mu ustupili Nikeju, a sam je zauzeo niz gradova, kao i zapadni dio Male Azije (egejsku obalu i Kilikiju). Zbog velikih povlastica što ih je dao Veneciji (1081) i Genovi (1111) bizantska je trgovina postala ovisna o strancima. Reorganizirao vojsku i financije. Veleposjedu – proniji – dao je vojni karakter, nametnuvši pronijarima posebnu obvezu stvaranja nove domaće vojske.

Aleksije I. Komnen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1579>.