STRUKE:

abolicija

abolicija (lat. abolitio: ukidanje).

1. Oslobođenje od kaznenog progona. Do abolicije može doći pomilovanjem ili amnestijom. Motivi abolicije najčešće su političke naravi. Pomilovanjem se aktom nadležne državne vlasti, najčešće drž. poglavara, abolicija daje poimence određenomu krugu osoba. Amnestijom, koja je najčešće u obliku zakona, abolicija se daje poimence neodređenomu krugu osoba. Osobe na koje će se abolicija primijeniti amnestijom, određuju se apstraktno, s obzirom na vrstu kaznenog djela, osobna svojstva okrivljenika ili druge odredive kriterije. U hrvatskom pravu aboliciju kroz institucije amnestije i pomilovanja načelno uređuje Kazneni zakon RH (1997). Zakon o pomilovanju (1993) uređuje aboliciju putem pomilovanja. Odluka o pomilovanju u nadležnosti je predsjednika Republike. Pravni učinak abolicije očituje se u tome da kazneni postupak uopće ne može započeti, a ako je započeo, obustavlja se ili, ako je glavna rasprava započela, donosi se presuda kojom se optužba odbija (Zakon o kaznenom postupku, 1997). Zakonom o općem oprostu (1996) dana je abolicija za kaznena djela počinjena u svezi s oružanim sukobima tijekom Domovinskog rata, a od toga su temeljem međunarodnog prava izuzeti ratni zločini.

2. Abolicija znači i zakonsko ukidanje pravne ustanove (npr. smrtne kazne, torture).

abolicija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=158>.