Domicije (latinski Domitius [domi'ti·us]), rodovsko ime članova rimskog plebejskog roda koji je car August primio među patricije. U tom rodu istaknule su se dvije obitelji, jedna s nadimkom Calvini, a druga s nadimkom Ahenobarbi (lat.: riđobradi).
Gnej Domicije Afer (latinski Gnaeus Domitius Afer [gnại'us ~ a:'fer]), govornik (oko 14. pr. Kr. – 59). Kvintilijan ga je držao najboljim govornikom svojega doba i često citirao, a spominje i njegovo djelo u dva sveska o preslušavanju svjedoka (O svjedocima – De testibus).
Gnej Domicije Ahenobarb (latinski Gnaeus Domitius Ahenobarbus [gnại'us ~ ahenoba'rbus]), konzul 122. pr. Kr. U Galiji je uspješno vodio ratove protiv Alobrožana i Arverna (121. pr. Kr.). U južnoj Galiji izgradio je stratešku cestu uz obalu (Via Domitia). Poslije je bio cenzor i pontifeks; umro oko 104. pr. Kr.
Gnej Domicije Ahenobarb, konzul 32. pr. Kr. U ratu između Cezara i Pompeja bio je na Pompejevoj strani; nakon Cezarova umorstva prešao je u Makedoniju. Istaknuo se u borbama protiv trijumvira (pomorske pobjede u Jonskome moru 42. pr. Kr. i u luci Brundiziju). Godine 40. pr. Kr. pomirio se s Antonijem i pokušao ga odvojiti od Kleopatre. Prije bitke kraj Akcija prešao je Oktavijanu, ali je nedugo zatim umro (31. pr. Kr.).
Gnej Domicije Ahenobarb, konzul 32. nakon Kr. Bio je oženjen Germanikovom kćeri Agripinom Mlađom, koja mu je rodila sina, potonjega cara Nerona.
Gnej Domicije Kalvin (latinski Gnaeus Domitius Calvinus [gnại'us ~ kalvi:'nus]), pučki tribun i konzul 53. pr. Kr. Najprije protivnik, poslije pristaša Cezarov, istaknuo se kao vojskovođa u građanskome ratu između Cezara i Pompeja (bitka kraj Farsala 48. pr. Kr.) i u ratovima protiv pontskoga kralja Farnaka (47. pr. Kr.) te numidskoga kralja Jube (46. pr. Kr.). Od 39. pr. Kr. do 36. pr. Kr. bio je namjesnik i vrhovni zapovjednik rimske vojske u Hispaniji.
Lucije Domicije Ahenobarb (latinski Lucius Domitius Ahenobarbus [lu:'ki·us ~ ahenoba'rbus]), edil, pretor, konzul 16. pr. Kr., prokonzul u Africi i namjesnik Ilirika (nakon 8. pr. Kr.). U svojim vojnim pothvatima prodro sve do Elbe, a germanske Hermandure naselio je na području Markomana (današnja Češka). August mu je nakon 6. pr. Kr. povjerio zapovjedništvo nad legijama na Rajni.
