Alembert, Jean Baptiste Le Rond d’

ilustracija
ALEMBERT, Jean Baptiste Le Rond d’

Alembert [al8118bε:'ʀ], Jean Baptiste Le Rond d’, francuski filozof, znanstvenik, fizičar i matematičar (Pariz, 16. XI. 1717Pariz, 29. X. 1783). Školovao se u kolegiju jansenista, studirao pravo, postao članom francuske Akademije znanosti i dr. uglednih akademija. Jedan od tipičnih predstavnika prosvjetiteljstva, Alembert je pisao djela s područja egzaktnih znanosti, filozofije, morala, povijesti i politike. Bavio se gnoseološkom (gnoseologiju shvaća kao »eksperimentalnu fiziku duše«) i epistemološkom problematikom (načela ljudske spoznaje osnova su svih filozofskih problema i znanstvenih disciplina). D’Alembertovu filozofiju obilježava dualizam novovjekovne filozofije, racionalizma (utjecaj Holbachova materijalizma) i empirizma (iskustvo i osjeti kao jedini izvor spoznaje). Izvodeći podrijetlo ljudskoga znanja, društva i jezika iz prirodnih ljudskih potreba, činjenica iskustva i osjetilne spoznaje, Alembert ostavlja njihovu bit nespoznatom, a filozofske kategorije neodredljivima. Štoviše, on pritom odbacuje metafizičke filozofske sustave. U svojim moralno-etičkim i religioznim postavkama Alembert zastupa agnosticizam.

Čuven je po svojem uredničkom i znanstvenom radu na Enciklopediji ili Obrazložbenom rječniku znanosti, umjetnosti i zanata (Encyclopédie ou Dictionnaire Raisonné des sciences, des arts et des métiers, 1751–58., glavni urednici Denis Diderot i Alembert), za koju je napisao i znamenitu Uvodnu raspravu (Discours préliminaire) kao i mnogobrojne znanstvene i filozofske članke u prosvjetiteljskome duhu. U filozofsko-povijesnom izlaganju o fenomenu ljudskoga znanja, njegovu nastanku, redoslijedu i povezanosti Alembert obrazlaže različite dijelove ljudske spoznaje i njezine osobine, te genealoško ili enciklopedijsko stablo koje ih povezuje. Sve znanje dijeli u tri opće grane (dugujući svoju podjelu filozofu Francisu Baconu), s obzirom na tri temeljne čovjekove sposobnosti: povijest (pamćenje), koju dijeli na onu koja se odnosi na Boga (sveta i crkvenu povijest), čovjeka (političku i kulturnu povijest) i prirodu (mnoštvo grana); filozofiju (sposobnost razmišljanja i rasuđivanja), uključujući tu znanost o Bogu, čovjeku i prirodi, kao i fizikalno-matematičke znanosti; lijepe vještine (mašta), kamo ulaze slikarstvo, skulptura, arhitektura, pjesništvo i glazba. Na temelju proučavanja fizike postavio je stroge temelje diferencijalnom računu. D’Alembertova razmatranja sadrže u sebi bitne elemente prosvjetiteljstva, scijentizma i egzaktnosti, a to će utjecati na daljnji razvoj filozofske, znanstvene i društvene misli, posebice materijalističke filozofije. (→ d’alembertovo načelo). Djela: Rasprava o dinamici (Traité de dynamique, 1743), Rasprava o ravnoteži i gibanju fluida (Traité de l’équilibre et du mouvement des fluides, 1744), Opća teorija vjetrova (Théorie générale des vents, 1745), Ogled o elementima filozofije (Essai sur les éléments de philosophie, 1759), Filozofska djela (Oeuvres philosophiques, 1805), Neobjavljena djela i prepiska (Oeuvres et correspondance inédites, 1887), Rasprava o Enciklopediji (Discours sur l’Encyclopédie, 1919).

Alembert, Jean Baptiste Le Rond d’. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1593>.