Drakulić, Slavenka

Drakulić, Slavenka, hrvatska publicistica i književnica (Rijeka, 4. VII. 1949). Diplomirala komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. Kao novinarka pisala za Start, Danas, NIN i dr. Od 1990. živi i radi naizmjence u Zagrebu, Beču, Stockholmu i Istri. Nakon zbirke feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984), objavila romane Hologrami straha (1988) i Mramorna koža (1989). U njima se koristi autobiografskim oblikom iskazivanja, odn. postupcima evokativnoga i monološkog razvijanja proze. Roman Božanska glad (1995), kojemu je u središtu motiv kanibalizma, kao posljedice ljubavničke posesivnosti, isprepleten je esejističkim, asocijativnim dijelovima, a bizarna priča tematizira važne probleme suvremenosti: nasilje, kulturni identitet i ograničenost jezične komunikacije. Roman Kao da me nema (1999), objavljen na devet jezika, temelji se na dokumentarističkoj građi i bavi se temom silovanja logorašica u Bosni. Tijekom 1990-ih na engleskom jeziku objavila je tri zbirke eseja (How we survived communism and even laughed; Balkan express; Café Europa), a izbor je objavljen i na hrvatskome (Kako smo preživjeli, 1997). Knjiga eseja o ratnim zločincima procesuiranima na Međunarodnom sudu pravde u Hagu Oni ne bi ni mrava zgazili (2003) bavi se ratom i i posljedicama rata na sudbine pojedinaca. Frida ili o boli (2007) romansirana je biografija meksičke slikarice Fride Kahlo, roman Optužena (2012) bavi se temom zlostavljanja u obitelji, a roman Dora i Minotaur: moj život s Picassom (2015) rekonstruira život Dore Maar. Njezina trajna zaokupljenost problemima žene u modernom svijetu nastavlja se i u romanu Mileva Einstein, teorija tuge (2016) i zbirci Nevidljiva žena i druge priče (2018).

Drakulić, Slavenka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16169>.