društvena reprodukcija, općenito, obnavljanje procesa materijalne proizvodnje i društvenih djelatnosti, društvenih odnosâ i rezultata društvenog rada, radi održavanja, nastavljanja i unaprjeđivanja društvenog života; u užem ekonomskom smislu, obnavljanje i unaprjeđivanje uvjeta te funkcioniranja i rezultata gospodarske aktivnosti društva. Društvena reprodukcija mora se dvojako promatrati: s gledišta reprodukcije ekonomskih dobara potrebnih za ljudski život i s gledišta društvenih odnosa u kojima se odvija proces reprodukcije ekonomskih dobara. Društvena reprodukcija može se odvijati u istim, povećanim ili smanjenim razmjerima, pa po tom kriteriju razlikujemo jednostavnu, proširenu i suženu društvenu reprodukciju. Jednostavna reprodukcija znači obnavljanje gospodarskog procesa u istim razmjerima; karakteristična je za stagnantna društva, koja malo ili nimalo ne napreduju. Sužena reprodukcija nastaje pri smanjenju razmjera gospodarske aktivnosti, zbog rata, nekih nepovoljnih prilika i slično. Proširena reprodukcija znači stalno postizanje sve većih gospodarskih rezultata (gospodarski rast), koji su osnova za poboljšanje društvenog života i izvan gospodarske sfere. Ona zahtijeva da se sve veći dio ukupnoga društvenog proizvoda neprestano vraća u proizvodnju, kao investicije koje povećavaju proizvodni potencijal društva bilo povećanjem opsega dobara koja ulaze u proizvodni proces bilo višom efikasnošću njihove uporabe.
