struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Društveni otoci (franc. Archipel de la Société ili Îles de la Société, engl. Society Islands), skupina otoka u Francuskoj Polineziji, francuskom prekomorskom teritoriju u južnome dijelu Tihog oceana, 1647 km²; 189 524 st. (1992). Dijele se na dvije skupine: Îles du Vent (Otoci privjetrine; najveći je otok Tahiti, 1042 km² sa 115 820 st.) i Îles Sous-le-Vent (Otoci zavjetrine). Vulkanskoga su podrijetla i pretežno brdoviti; najviši je vrh Orohena (2241 m) na Tahitiju. Polinezijski stanovnici uzgajaju kokosove palme, krušno drvo, banane, taro i vaniliju. Razvijeno je ribarstvo, vade se školjke bisernice. Dobro je razvijen turizam. Izvoze se biseri, kopra, fosfati i vanilija. Glavni grad i luka Papeete na Tahitiju. – Otkrio ih je 1607. Portugalac Pedro Fernandes Queirós, nakon njega pohodili britanski istraživač S. Wallis 1767. te 1768. Francuz Louis de Bougainville. God. 1769. J. Cook nazvao ih je Društveni otoci prema Kraljevskome geografskom društvu u Londonu. God. 1842. postali su francuski protektorat, a 1888. kolonija.

Citiranje:

Društveni otoci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/drustveni-otoci>.