struka(e):

društveni ugovor.

1. U političkoj filozofiji, sporazum ili ugovor kojim slobodni pojedinci napuštaju prirodno stanje i uspostavljaju građansko društvo, odnosno državu radi zaštite svojih prirodnih prava. U širem smislu, teorije koje utemeljuju političku zajednicu na izričitoj ili prešutnoj suglasnosti pojedinaca. Začetci državno-pravne i političke teorije društvenog ugovora javljaju se već kod Grka među sofistima, zatim kod Epikura shvaćanjem da društvo, država i pravo proistječu iz suglasnosti o zajedničkom dobru pojedinaca. Kod Rimljana je konstrukcija društv. ugovora izražena Ciceronovom teorijom o suverenitetu, koji je prenesen s naroda na vladara. S teoloških pozicija koncepciju društvenog ugovora kroz srednji vijek zastupali su W. Occam, Marsilije iz Padove i Nikola Kuzanski. U modernom smislu društveni ugovor kao teoriju afirmirali su tek građanski filozofi XVII. i XVIII. st., u Engleskoj Th. Hobbes i J. Locke, a u Francuskoj J.-J. Rousseau. Oni polaze od zajedničkoga jednostavnoga pojmovnog modela da je društvo takva zajednica koja je nastala dogovorom pojedinaca koji ju tvore. Prema Hobbesu, čovjek po naravi nije društveno biće, nego slobodan pojedinac, a država nije naravna zajednica ljudi, nego umjetno tijelo, tvorevina nastala na osnovi ugovora pojedinaca. U naravnom stanju čovjek je čovjeku vuk (homo homini lupus). Ljudi samim rođenjem stječu određena prirodna (naravna) prava, ali se u prirodnom stanju, potaknuti egoističnim motivima, nalaze u uvjetima neprekidnoga rata sviju protiv svih (bellum omnium in omnes), pa se tim svojim pravima ne mogu koristiti. Upravo radi zaštite svojih prava ljudi oblikuju državnu zajednicu koja će ih štititi, ali i prisiljavati na poštivanje tuđih prava. Temelj države izniknuo je, dakle, iz društvenog ugovora. S tog gledišta Th. Hobbes u Levijatanu (1651), jednom od najimpresivnijih djela kontraktualističke teorije, ističe varijantu državnog apsolutizma, kojom će obuzdavati destruktivne snage što izviru iz anarhije interesa. Suveren, kojeg je odabrao narod, ima u svojim rukama apsolutnu i nedjeljivu vlast, odlučuje o svim državnim stvarima i životima svojih podanika. Naprotiv, J. Locke smatra da prirodno (naravno) stanje nije stanje rata sviju protiv svih nego stanje opće slobode i jednakosti. Iz prirodnog stanja slobode razvija teoriju individualističkoga liberalizma po kojoj pojedinci, zaključujući ugovor s državom, ne prenose na nju svoja prava, već samo zadaću zaštite svojih interesa, dok država, preuzimajući funkciju zapovijedanja, prima i obvezu da neće činiti ništa protiv prava svojih podanika. Zadatak je države, koja nastaje društvenim ugovorom, samo da jamči prirodno stanje. Prirodno (naravno) pravo građana po J. Lockeu je i pravo na pobunu protiv suverena. U djelu Društveni ugovor (1762) J.-J. Rousseau polazi od prirodnog stanja kao izvorne dobrote čovjeka te, za razliku od Hobbesa, ističe moment vlasništva kao prekretnicu u društvenim odnosima. Iz prirodnog se stanja preko vlasništva razvija nejednakost. Sukobe koji pritom nastaju država treba neutralizirati uspostavljanjem načela sveopće volje naroda kao zakona vladavine.

2. U suvremenom pravu društva, ugovor kojim se osnivaju neka trgovačka društva (javno trgovačko društvo, komanditno društvo, društvo s ograničenom odgovornošću), pa ga se naziva i ugovorom o osnivanju društva. To je istodobno i temeljni akt kojim se uređuju ustroj i unutarnje djelovanje tih društava, pa je po pravnoj naravi riječ o tzv. organizacijskom ugovoru. U tome se smislu društveni ugovor razlikuje od obveznopravnih ugovora. Propisima je određeno koji je obvezatni sadržaj društvenog ugovora kao i to što se uz te sastojke njime može urediti. Kod društva s ograničenom odgovornošću društveni ugovor strogo je formalan, jer mora biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave. Ako društvo s ograničenom odgovornošću osniva samo jedna osoba, društveni ugovor zamjenjuje izjava o osnivanju društva.

Citiranje:

društveni ugovor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/drustveni-ugovor>.