STRUKE:

društvo

društvo (lat. societas, engl. society, franc. société, njem. Gesellschaft, rus. обществo), skup pojedinaca ili skupina ljudi oblikovana suradnjom i komunikacijom, ali i različitostima i sukobima oko raspolaganja materijalnim i simboličkim dobrima, a na osnovi čega se izgrađuju zajednička pravila djelovanja, poduprta minimumom zajedničkih interesa i uvjerenja.

Elementi društv. organizacije nisu prirodno dani ni nepromjenljivi, iako na osnovi instinktivnoga ponašanja postoje i u životinjskom svijetu. U nekih vrsta postoji čvrsta društv. hijerarhija koja uključuje povremene sukobe oko viših položaja u skupini (npr. u nekih pernatih životinja i majmuna). U najprimitivnijem obliku ljudskoga društva, koje je vremenski najduže trajalo (stotinjak tisuća godina, paleolitik), prevladavali su odnosi jednakosti i mirne suradnje, dok su sukobi oko položaja bili rijetki, kao i upotreba nasilja. Razvoj društva u smjeru hijerarhijskih struktura i međugrupnih sukoba pokazuje da društv. djelovanje nije odsudno uvjetovano biogenetskim naslijeđem, nego svjesnom interakcijom među pojedincima i skupinama i njezinim značenjima, tj. vrijednostima i normama koje usmjeruju tu interakciju.

Danas se pojam društva u značenju udruge (asocijacije) rabi u pravnoj terminologiji, i to u tradicionalnim nazivima organizacija (Društvo godišnjih doba, društvo ljubitelja prirode), a još više u laičkoj upotrebi: npr. visoko društvo (u značenju društvo elite), »oni ne spadaju u naše društvo« (u značenju neformalne grupe, poput frakcije ili klike). Do XIX. st., kada se u svojem najširem značenju (skup ljudskih skupina) kao gl. pojam upotrebljavao u sociologiji, termin društvo temeljio se na starorimskoj tradiciji u značenju udruživanja među građanima radi postizanja određenih, najčešće ekon. ciljeva, a na osnovi posebnoga pravnoga statusa ili povlastica članova, tj. partnera ili saveznika (socii), na račun neke treće strane. S početcima kršćanstva pojavljuje se idealizirana protuteža u izrazu »zajednica« (communitas), koja navješćuje ekumensku jednakost i povezanost ljudi na načelima neisključivosti i altruizma. Pravno-ekon. značenje udruživanja prevladavalo je u nizu srednjovj. eur. gradova zasnovanih na autonomiji lokalne vlasti i slobodi trgovine. Zajedničarsko neekonomsko i nepolit. značenje poglavito je njegovano među samostanskim kršć. redovima, kao protuteža svjetovnomu društvu.

Među teoretičarima i povjesničarima društva u XVIII. st. (A. Ferguson, H. Home, J. Millar) termin civilno (građansko) društvo spaja utilitarno i slobodarsko značenje s komunitarnim. Civilno društvo zasniva se na interesima rada, privređivanja i razmjene u mirnodopskim uvjetima, a u suprotnosti je s voj. udruživanjem, ratovanjem i rasipništvom monarhijske i aristokratsko-feud. vlasti (→ civilno društvo). Premda su se primjese takva shvaćanja društva zadržale i u dijelu klas. socioloških teorija, u njima se značenje društva dalje diferencira i redefinira pa se na novoj razini sučeljava s terminom zajednica. Društvo i zajednica poimaju se kao suprotni tipovi udruživanja, osobito u njem. sociologiji: društvo je zasnovano na egoističnim motivima i rivalstvu, a »zajednica« na razumijevanju i slozi (F. Tönnies). Pojmovi industrijsko društvo (H. Spencer) i društvo organske solidarnosti (É. Durkheim), kao viši i moderni oblici neprisilne i nekonfliktne suradnje među pojedincima i skupinama, nastali su u duhu filozofije pozitivizma (A. Comte), kao izraz uvjerenja u pobjedu znanosti i struke nad iracionalnim motivima reda (poredak zasnovan na vjerskom autoritetu) ili nereda (revolucije zasnovane na ideji radikalne jednakosti, odnosno idealnoga svjetovnog društva). Pojam kapitalističkoga društva, pak, preuzet iz klas. polit. ekonomije, prerađen je u smislu radikalne kritike građanskoga ili civilnog društva, kao klasno podijeljenoga s novim oblikom eksploatacije ljudskoga rada, dok se ideja »zajednice« pripisuje konzervativnoj nostalgiji za seoskim feudalizmom te nezrelim oblicima komun. ideologije: neprisilna suradnja na osnovi društva jednakosti moguća je samo kao rezultat proleterske revolucije (K. Marx). Istodobno dolazi do preklapanja značenja pojma društva i pojma države ili nacije (npr. francusko društvo, njemačko društvo, hrvatsko društvo). To je odraz težnji, osobito elitâ novih nacija-država, za samosvojnošću i odbijanja općih ili univerzalnih značenja pripadnosti koja se pripisuju imperijalizmu velikih država i nacija. Takvo protezanje realističkoga poimanja međunar. odnosa na pojam društva samo je djelomice prihvaćeno u suvremenoj sociologiji, socijalnoj povijesti i socijalnoj antropologiji. Društva se bitno razlikuju po svojem (tehnološkom, ekonomskom i političkom) razvojnom stupnju karakterističnome za velik broj zemalja ili nacija-država. Nacionalna osebujnost izražava se u oblicima kulture (elitne i tradicijske pučke, u jeziku), u pov. pamćenju (zapisi o zajedničkoj prošlosti i sudbini, nacionalna kult. baština) te u novim oblikovanjima životnog okružja (zaštita prirode, oblikovanje i izgradnja naselja, kulturni turizam).

Sve do XIX st. i rađanja društva industr. kapitalizma, društva se međusobno nisu čvrsto povezivala u svj. razmjerima, unatoč sličnosti po tipu. Prva i najjednostavnija društva zasnivala su se na sakupljačkoj privredi, jednakosti članova i nepostojanju stalnoga vodstva kao ni razlika u ugledu među odraslim muškarcima. Nešto složenija, sakupljačko-lovačka društva uvela su razrađenije oblike podjele rada, diferencijaciju ugleda i moći te nejednaku raspodjelu dobara među članovima – što je bilo os. istaknuto u sjedilačkim agrarnim društvima sa stalnim vodstvom i plemenskom organizacijom, ali u kojima nije bilo stalnog i sustavnoga međugeneracijskog nasljeđivanja nižega društv. položaja kao ni prisilnoga rada, tj. društv. stratifikacije. To su rang-društva, kojima se hijerarhija temelji na prestižu najuglednijih članova, koji, međutim, ne koncentriraju i ne monopoliziraju materijalno bogatstvo i sredstva fiz. nasilja. Stratificirana društva temelje se na sustavnoj i trajnoj nejednakosti. Ona su organizirana putem vlasti sr. uprave i vojske, na čelu s teokratskim vladarom, a njihovo se gospodarstvo temelji na stalnom ili povremenom prisilnom radu (robovlasništvo). Ona se šire voj. osvajanjima i organiziraju kao teritorijalno carstvo.

U eur. društvima sr. vijeka, za razliku od izvaneur. društava, središnja je vlast (kraljevska ili carska dinastija) bila ograničena i plemstvo je slobodnije raspolagalo imovinom: feudalno leno, za razliku od carske prebende, bilo je plod više ugovornog odnosa. Niz gradova uživao je autonomiju, zajamčenu poveljom monarha ili vlastitim statutom, a osiguranu lokalnim organima vlasti i najamnom vojskom ili milicijom. Na tim temeljima nastao je građanski društv. sloj (trgovaca, obrtnika, poduzetnih patricija) kojih su se privr. aktivnosti od XVI. st. širile u svj. razmjerima.

Građanstvo se u svojem gospodarskom i polit. usponu sukobilo kako sa starom aristokracijom i dinastičkom vlašću, tako i s novim slojevima najamnoga radništva i deklasiranim ostatcima staroga društva. Taj je sukob odlučujuće utjecao na uspostavljanje demokr. političkog i pravnoga poretka na osnovi jednakih prava odrasloga stanovništva, kao najšireg okvira za društv. integraciju i ravnotežu, a ujedno i najpogodnijega za nesmetano i uspješno odvijanje gosp. djelatnosti.

U drugoj pol. XX. st. u većem broju manje razvijenih zemalja (u ist. Europi zbog voj. ishoda II. svj. rata, a na drugim kontinentima kao posljedica antikolonijalnih borbi) uspostavljen je poredak etatističkosocijalističkog društva po uzoru na SSSR: komun. jednostranačka vladavina s diktatorskim ovlastima. Taj društv. poredak doveo je, s jedne strane, do gušenja slobode i demokr. težnji u društvu, do privr. zaostajanja za zap. kapitalističkim društvima i do relativno niske razine kupovne moći stanovništva, a s druge strane održavao je punu zaposlenost ili razmjerno nisku nezaposlenost, te mnogo kvalitetniji sustav obrazovanja, zdravstv. zaštite i soc. sigurnosti nego u većini nezapadnih kapitalističkih društava. Reforme toga sustava u smjeru privr. liberalizacije i polit. demokratizacije imale su dezintegracijski učinak (rast nezaposlenosti i općega društv. nezadovoljstva te nastanak antirežimskih i, u mnogonacionalnim socijalist. društvima, antifederativnih polit. tendencija), što je dovelo do njegova raspada, ponegdje i uz cijenu rata (Jugoslavija i dijelovi bivšeg SSSR-a), te procesa integracije u zap. kapitalističko-demokr. sustav (→ tranzicija). Dok je Kina nastavila s reformama i s uvođenjem mješovite privrede pod kontrolom jednopartijskoga režima, nekolicina preostalih socijalističko-komun. zemalja konzervirala je društvo na starim osnovama (Kuba, Sjeverna Koreja).

Gotovo sve ostale zemlje u svijetu konstituirane su kao demokr. kapitalistička društva, ali na vrlo različitim stupnjevima polit. i gosp. razvijenosti. Razvijene zap. zemlje od 1980-ih ulaze u novu fazu gosp. razvoja te u međudržavne i nadnacionalne integracije, ponajviše potaknute informatičkom revolucijom. Ona je silno ubrzala protok kapitala i dovela do radikalne preobrazbe u svijetu rada i zanimanja te znatno oslabila pregovaračku poziciju i utjecaj sindikata i tradicionalnoga radničkog pokreta. U novijim sociološkim radovima to se razdoblje označuje kao umreženo društvo ili informatizirano društvo (M. Castells), što je potomak koncepcije postindustrijskog društva iz 1970-ih (D. Bell, A. Touraine). Gl. je tendencija takva društva globalizacija, koja podrazumijeva slobodnu trgovinu i konkurenciju u svj. razmjerima, uz ukidanje drž. granica i drugih zapreka (protekcionizma) na gotovo svim područjima, od poljoprivrede i industrije preko tehnologije do medija i kult. proizvoda. Njezini su učinci razmjerno povoljni u razvijenim zap. zemljama (skupina zemalja G-7), mnogo manje u ostalima (tendencija isključivanja većih dijelova društva iz tržišta rada i kapitala, migracija prema razvijenim zemljama, jačanje autoritarnih protuzap. režima). Neki sociolozi zato smatraju da je stvarni stupanj globalne društv. integracije, uključujući i način povezivanja među državama, već stoljećima nepromijenjen (I. Wallerstein).

Teorije o društvu

Suvremene sociološke teorije o društvu na različite načine objašnjavaju suvremene društv. procese, tj. cikluse poput globalizacije i (novoga) nacionalizma, te dubinske društv. procese i strukturalne pretpostavke koji te cikluse određuju, kao i važnije događaje na globalnoj i nacionalnoj sceni. Funkcionalistička teorija (u duhu Spencera i Durkheima) tvrdi da se društvo sve više integrira zahvaljujući gosp. rastu, širenju tržišta i, u novije doba, strelovitu širenju informacija putem nove računalne tehnologije, što utječe na smanjenje socioekon. jaza i kult. razlika u društvu. Suvremena kritička teorija društva (od neomarksizma do ekologizma i feminizma) naglašava duboko proturječan karakter suvremenoga društva, kojemu prevladavajući razvojni smjerovi i društv. promjene najviše odražavaju grupne interese pokretača takva razvoja i promjena (bogati i vojno-politički dominantni krugovi), a najmanje druge interese: siromašnih, žena, te očuvanja lokalnih kulturnih i prirodnih sredina. Teorija korporativne akcije (J. S. Coleman), kao podvrsta transdisciplinarne teorije racionalnoga djelovanja, objašnjava ekonomske i neekon. motive društv. djelovanja i naglašava nastanak novih korporativnih činitelja u visokorazvijenim modernim društvima, kojima su jedinice pravne osobe ili ugovorne strane što razmjenjuju različita dobra i uvjetno ustupaju svoja prava drugima radi što boljeg vođenja i organiziranja poslova od zajedničke koristi, za razliku od starih korporativnih činitelja, u tradicionalnim društvima, zasnovanih na »prirodnim osobama« (velike obitelji i porodice, Crkva, država, sindikat, itd.). Mikrointerakcionistička teorija društva (simbolički interakcionizam, etnometodologija, fenomenologija) drži da se temeljni društv. procesi odvijaju u malim grupama i u izravnoj komunikaciji među ljudima na osnovi dogovorenih značenja. Na temelju subjektivne vjerodostojnosti i izvjesnosti u komunikaciji nastaje i održava se svaki društv. poredak.

društvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16328>.