Držić, Džore

ilustracija
DRŽIĆ, Džore, Radmio i Ljubmir, rukopis

Držić, Džore, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 6. II. 1461Dubrovnik, 26. IX. 1501). Studij prava završio najvjerojatnije u Italiji, a 1497. postao i svećenik. Sudjelovao je u raspravama koje su se vodile u dubrovačkome humanističkom krugu okupljenom oko J. Dragišića. Držićevo djelo, s onim Š. Menčetića, označava početak prvoga izvanapeninskog petrarkizma, koji je potkraj XV. i početkom XVI. st. dominirao u talijanskoj lirici, a ubrzo poprimio i sveeuropski značaj. Držićeve pjesme sačuvane su u nekoliko rukopisa, od kojih je najpoznatiji Ranjinin zbornik, no opseg njegova opusa konačno je određen tek nakon pronalaska rukopisa s njegovim pjesmama u Dublinu početkom 1960-ih. Na osnovi tog rukopisa J. Hamm priredio je 1965. prvo cjelovito izdanje Držićeva djela (Stari pisci hrvatski, knjiga 33). U njemu se nalazi stotinjak pjesama, od čega devetnaest dotad nepoznatih, i ekloga Radmio i Ljubmir, jednako tako nepoznata do otkrića dublinskoga rukopisa. Definitivan oblik Držićeva opusa ne sadrži neke pjesme koje su mu ustrajno pripisivane (pjesme »na narodnu«, Odiljam se, moja vilo), pa se danas smatraju pjesmama nepoznata autorstva. Utvrđeno je da su na Držića i Menčetića utjecali talijanski pjesnici s kraja XV. st., tzv. kariteanski petrarkisti. Ipak, Držić je konzervativniji od svojih talijanskih kolega, kod njega izostaju za kariteance karakteristična manira dosjetke, figuralni stil i izraženija senzualnost u tematiziranju ljubavi. Lirski subjekt Držićevih pjesama sklon je idealističkoj koncepciji muško-ženskog odnosa i povezivanju voljene žene s onostranim. Osnovne motivsko-tematske sklopove Držićeva kanconijera čine slavljenje gospoje, tužba zbog ljubavne boli, odvraćanje mogućih zaljubljenika od ljubavi, analiza ljubavnoga doživljaja, same ljubavi kao fenomena, njezine naravi i podrijetla. Osim ljubavnih pjesama, koje čine većinu njegova opusa, Držić je napisao i nekoliko religioznih i misaonih, a religiozne motive nerijetko rabi i u ljubavnoj lirici. U njegovu opusu nagoviješteni su mnogi žanrovi bitni za potonju hrvatsku književnost. Autor je, tako, jedne protomaskerate (Gizdave mladosti i vi svi ostali), jedne humoristične poslanice, kao i prve, doduše još uvijek ne dramske, među mnogobrojnim hrvatskim obradbama motiva robinje. Njegova dvanaesteračka ekloga Radmio i Ljubmir, slobodan i znatno proširen prijevod djela Egloga pastorale talijanskoga književnika B. Tacconea, utemeljila je hrvatsku pastoralnu književnost.

Držić, Džore. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16384>.