Alfieri, Vittorio

ilustracija
ALFIERI, Vittorio
ilustracija1ilustracija2

Alfieri [~fiε:'~], Vittorio, talijanski književnik (Asti, 16. I. 1749Firenca, 8. X. 1803). Podrijetlom iz visokoga pijemontskog plemstva, što mu je omogućilo, kako sam kaže u autobiografiji Život V. A. koji je on sam napisao (Vita di V. A. scritta da esso, 1790–1803), da se s prezirom odnosi prema vladajućem feudalnom poretku, dok ga je materijalna neovisnost oslobodila dužnosti da služi bilo komu osim istini. Od najranije je mladosti mrzio autoritete i sve što sputava ljudski duh u ime nekoga tobožnjeg višeg načela. Najviša, ničemu podrediva ljudska kategorija, sloboda, zajedno sa svojim antitetičnim pojmom, tiranijom, temeljni je motiv njegova književnog stvaralaštva. Nakon 8 mučnih godina »neobrazovanja« u torinskoj vojnoj akademiji i petogodišnjega tumaranja Europom, od Londona do Budima, od Madrida do Petrograda, u 26. godini Alfieri otkriva svoj umjetnički poziv i od tragična lika, tipičnog za predromantizam, postaje autorom tragedija.

Alfierijev dramski opus obuhvaća 19 tragedija (Filippo; Agamennone; Bruto I; Bruto II; Merope; Saul; Sofonisba; Mirra i dr., nastale 1776–86., tiskane 1787–89), a gradi se na nerazrješivu sukobu suprotnih htijenja, zlokobnoga tiranskog nagona i neustrašive odlučnosti boraca za slobodu, tragičnih junaka koji su »više nego ljudi«. Redukcija broja prizora i osoba te jezgrovite i dinamične dramske situacije strukturne su osobine njegova kazališta, dok mu se stil odlikuje neobično sažetim i tvrdim izrazom. – U lirici se Alfieri još formalno oslanja na Petrarcu, ali i nagovještava novo doba i osjećajnost blisku Foscolu, pa i Leopardiju. Od proznih djela, osim spomenute autobiografije, značajni su mu polemički spisi O tiraniji (Della tirannide, 1777) i O vladaru i o književnosti (Del principe e delle lettere, 1778–86). Pozdravio je američku i francusku revoluciju nizom oda Slobodna Amerika (America libera, 1781–83) i Obezbastiljeni Pariz (Parigi sbastigliata, 1789), ali je protiv Francuza napisao zbirku Mržnja protiv Gala (Il Misogallo, 1793–99), gdje se podjednako obrušava na Francuze koji su iznevjerili revolucionarne ideale kao i na njihove protivnike. Njegovih 6 komedija uglavnom se bave političkim temama, odnosno satirom talijanskih običaja. Tijekom prve polovice XIX. st. u domovini i u Europi Alfieri posmrtno postaje simbolom borbe za ujedinjenje Italije.

Alfieri, Vittorio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1648>.