struka(e):
Dujardin, Édouard
francuski književnik
Rođen(a): Saint-Gervais-la-Forêt, 10. X. 1861.
Umr(la)o: Pariz, 31. X. 1949.

Dujardin [dyžaʀd'], Édouard, francuski književnik (Saint-Gervais-la-Forêt, 10. X. 1861Pariz, 31. X. 1949). Pjesnik, dramski pisac i esejist, jedan od predstavnika kasnoga simbolizma. Pod snažnim utjecajem Mallarméa, s kojim je prijateljevao. Od 1913. do 1922. na Sorbonnei predavao povijest religija. Rana su mu djela pesimistički intonirana, kasnija prožeta katoličkim misticizmom. Slovio je i kao znalac Wagnerove glazbe pa je bio pokretač Revue wagnérienne. Afirmirao je slobodni stih i slovi kao tvorac unutarnjeg monologa, razradivši njegove tehnike (eseji: Prvi pjesnici slobodnog stihaLes Premiers Poètes du vers libre, 1923; Unutarnji monolog – Le Monologue intérieur, 1931). Lirske drame: trilogija Legenda o Antoniji (La Légende d’Antonia, 1891–93) i Argonauti (Argonautes, 1924). Dujardin bi vjerojatno bio zaboravljen da simbolistički secesijski roman Lovori su posječeni (Les Lauriers sont coupés, 1888), pisan kao glazbena kompozicija, Joyce ne navodi kao uzor unutarnjeg monologa za Uliksa.

Citiranje:

Dujardin, Édouard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dujardin-edouard>.