Dumandžić, Jozo, hrvatski odvjetnik i političar (Klobuk kraj Ljubuškoga, 11. III. 1900 – Buenos Aires, 9. IX. 1977). Završio studij prava s rigorozima (doktorat) u Zagrebu 1925. Početkom 1930-ih radio u odvjetničkoj pisarnici A. Artukovića u Gospiću. Bio je član ustaške organizacije od 1932. i jedan od organizatora Velebitskog ustanka. Nakon izlaska iz zatvora, od 1933. do 1941., imao odvjetnički ured u Zagrebu. Bio je jedan od vođa domovinske ustaške organizacije i suradnik S. Kvaternika. Dužnost gradonačelnika Zagreba obnašao je tek nekoliko dana u travnju 1941. Bio je ministar udružbe, seljačkoga gospodarstva, pravosuđa i bogoštovlja, pošta, brzojava i brzoglasa, prometa i javnih radova u vladama NDH do 1945. U svibnju 1945. napustio Zagreb, potom je bio zatočen u savezničkom logoru Spittal. Od 1947. živio je u Argentini. U emigraciji pripadao krugu oko A. Pavelića i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (HOP), a zatim je bio predstavnik Hrvatskoga narodnog odbora za Argentinu.
