struka(e):
Durand de Saint-Pourçain, Guillaume
francuski skolastičar, dominikanac
Rođen(a): Saint-Pourçain-sur-Sioule, oko 1275.
Umr(la)o: Meaux, 10. X. 1334.

Durand de Saint-Pourçain [dyʀᾶ' də s puʀs'], Guillaume (lat. Gulielmus Durandus de Sancto Porciano), francuski skolastičar, dominikanac (Saint-Pourçain-sur-Sioule, oko 1275Meaux, 10. X. 1334). God. 1312. učitelj teologije u Parizu, a 1326. postaje biskup od Meauxa. Kada je T. Akvinski postao gotovo službenim učiteljem reda, Durand je kritizirao njegovu filozofiju i teologiju, budući da on u svojoj filozofiji ne uključuje autoritete. U raspravi o univerzalijama odlučno je podržavao nominalizam, ali je u spoznajnoj teoriji umjereni realist. U svojem filozofsko-teološkom sustavu oslanjao se pretežito na Aristotela, ali su prepoznatljive i primjese Platonova nauka o idejama i Augustinova nauka o volji, pa se gdjekad oštro suprotstavlja tomizmu. Glavna djela: O crkvenom pravosuđu i zakonima (De Jurisdictione Ecclesiastica et de Legibus, 1506), Komentar »Izrekama« Petra Lombardskoga (Commentaria in Quatuor Libros Sententiarum, 1805).

Citiranje:

Durand de Saint-Pourçain, Guillaume. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/durand-de-saint-pourcain-guillaume>.