Dvorska kancelarija, jedno od središnjih tijela vlasti u Habsburškoj Monarhiji, kojoj su u djelokrug u različito vrijeme ulazili različiti poslovi. Isprva pisarnica i kancelarija zajednička za sve habsburške zemlje. Pojedine zemlje Habsburške Monarhije imale su svoje zasebne dvorske kancelarije. Austrijske zemlje imale su svoju Dvorsku kancelariju već za Fridrika III. (XV. st.), ali samo kao dio Carske kancelarije. Tijekom XVI. st., sa širenjem habsburške vlasti, javlja se potreba za stvaranjem središnjih tijela vlasti kojima bi se povezale i novostečene zemlje (Ugarska i Hrvatska). Zato je 1620. Ferdinand II. potpuno osamostalio Dvorsku kancelariju i u njezin djelokrug stavio upravne, financijske, sudske, vanjske, unutarnje i vojne poslove. Od kraja XVII. st. nastaje više posebnih dvorskih kancelarija, za Erdelj (osnovana 1695), Lombardiju i Belgiju (osnovana početkom XVIII. st.) te za Ugarsku i Češku. Češka dvorska kancelarija bila je najviše upravno tijelo za češke zemlje, a njezin je predstojnik upućivao prijedloge za zemaljski sabor te njegove zaključke podnosio kralju, supotpisivao kraljevske odredbe, podnosio prijedloge za pomilovanja i dodjeljivanje povlastica. Ugarska dvorska kancelarija postojala je još u doba kralja Ferdinanda I. Ni poslije (1690) s upravnom i sudskom nadležnošću za ugarske i hrvatske zemlje nije dobila punu samostalnost. Reorganizacijom uprave 1722–23. postala je posredno tijelo između kralja, staleža i ugarskog Namjesničkog vijeća. U djelokrugu je imala pravo pomilovanja, davanja duhovnih i svjetovnih služba, dobara i naslova. Od 1731. na njezinu je čelu bio biskup, a sjedište joj je bilo u Beču. Zbog potreba srpske manjine, 1745. osnovana je Dvorska komisija za srpske poslove, koja je 1747. postala Ilirska dvorska deputacija. Reformama Marije Terezije 1749. ukinuta je Dvorska kancelarija, a umjesto nje osnovani su Vrhovni sudbeni dvor (Oberste Justizstelle) i Directorium in politicis et cameralibus za političku i financijsku upravu. Za Josipa II. postojale su dvije austrijske dvorske kancelarije – jedna za poslove carske kuće i vanjske poslove, a druga za pokrajinske i sudske poslove (provincialia et iudicialia). Zbog otpora Ugarske dvorske kancelarije, ukinuta je 1777. Ilirska dvorska deputacija, koja je obnovljena 1791. kao Ilirska dvorska komora za rješavanje svih srpskih pitanja unutar Habsburške Monarhije (1792. ponovno je ukinuta). Kraljevska hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija nastala je 1861. iz dotadašnjega privremenog Hrvatskoga dvorskog dikasterija (osnovana 1860). Prvi kancelar bio je Ivan Mažuranić, a u njezin djelokrug potpadali su politička uprava, sudstvo i poslovi bogoštovlja i nastave. Nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868), Kraljevska hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija prestala je djelovati (31. I. 1869).
