Đilas, Milovan, crnogorski političar, književnik i publicist (Podbišće kraj Kolašina, 12. VI. 1911 – Beograd, 20. IV. 1995). Studirao je filozofiju i pravo na Beogradskom sveučilištu. Postao je član KPJ 1932., a 1933. osuđen je na tri godine zatvora koje je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici. J. Broz Tito uključio ga je u vodstvo KPJ, pa je 1938. postao član CK KPJ, a 1940. član Politbiroa CK KPJ. Bio je 1941. organizator partizanskog ustanka u Crnoj Gori gdje je provodio politiku tzv. lijevog skretanja, član Vrhovnoga štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i Prezidija AVNOJ-a. Nakon II. svjetskog rata jedan od ideologa KPJ, rukovoditelj agitacijsko–propagandnog odjela (poznat po ždanovističkom pristupu umjetnosti), potpredsjednik jugoslavenske vlade i predsjednik Narodne skupštine 1953–54. Nakon napada J. V. Staljina i Informbiroa na jugoslavensko vodstvo 1948. postao je oštar kritičar staljinizma i zagovornik demokratizacije komunističkog sustava. Tijekom 1953. objavio je u listu Borba i u časopisu Nova misao seriju članaka u kojima je podvrgnuo kritici jednostranački monopol, birokratizaciju društva i privilegije vladajućega sloja. Na izvanredno sazvanome Trećem plenumu CK SKJ u siječnju 1954. optužen je za antipartijske stavove i isključen iz političkog života, a 1955–57. zbog tekstova objavljenih na Zapadu osuđivan je na kazne zatvora od tri do trinaest godina (od 1956. do 1966. ukupno je proveo devet godina na robiji u Srijemskoj Mitrovici). Od 1956., kada mu je u SAD-u objavljena knjiga Nova klasa (The New Class), stekao je glas jednoga od vodećih kritičara komunističke ideologije i sustava. Tijekom 1990-ih podupirao je liberalnu opoziciju režimu S. Miloševića. Glavna djela: Zemlja bez pravde (Land without Justice, 1958), Razgovori sa Staljinom (Conversations with Stalin, 1962) i Uspomene jednog revolucionara (Memoir of a Revolutionary, 1973).
