Algeciras

Algeciras [alxeϑi'ras] (arapski Al-Ğazīra al-hadrā: Zeleni otok), grad i luka u pokrajini Cádiz (Andaluzija), Južna Španjolska; 118 920 st. (2015). Leži na zapadnoj obali istoimenoga zaljeva Sredozemnoga mora, 10 km zapadno od Gibraltara. Turizam; preradba ribe. U okolici poljodjelstvo (žitarice, duhan) i stočarstvo. Jako je industrijsko središte (metalna, elektrotehnička, cementna industrija, rafinerija nafte) i najveća španjolska trgovačka luka (promet 94,9 milijuna tona i 4,6 milijuna TEU, 2014). Trajektne veze s Ceutom i Marokom (Tanger). – Osnovali su ga Feničani kao svoju koloniju (lat. Carteia, od qart: grad). Za rimske vladavine zvao se Portus Albus. Arapi su ga zauzeli 711., Normani razorili 845. i 859., a kralj Alfons XI. zaposjeo 1344. Grad je ponovno razoren 1369., a izgrađen 1704. God. 1801. francusko-španjolska flota kod Algecirasa je porazila britansku.

God. 1906. u Algecirasu je održana međunarodna konferencija radi rješavanja francusko-njemačkog spora oko Maroka. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici 11 europskih država te Maroka i SAD-a. U okviru općega zaoštravanja suprotnosti između europskih velesila u godinama prije I. svjetskog rata, Njemačka je pokušala razbiti francusko-britanski »srdačni sporazum« (Entente cordiale) iz 1904. i proširiti svoj utjecaj u Maroku, koji je britanska vlada tim sporazumom priznala kao interesnu sferu Francuske. Nakon tromjesečnoga zasjedanja (15. I – 7. V. 1906), tijekom kojega je Njemačka ostala osamljena, potpisan je završni akt. Maroku je formalno priznata neovisnost, ali su njegove financije stavljene pod međunarodni nadzor. Francuskoj i Španjolskoj povjereno je da na području svojih interesnih sfera održavaju red. Doživjevši neuspjeh u Algecirasu, Njemačka je 1911. izazvala drugu marokansku krizu. (→ agadir)

Algeciras. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1704>.