Efros (Êfros) [e'fros], Anatolij Vasiljevič (Vasil’evič), ruski kazališni redatelj (Harkiv, 3. VI. 1925 – Moskva, 13. I. 1987). Nakon postava Viktora Sergejeviča Rozova u omladinskom kazalištu, potkraj 1950-ih i 1960-ih, potvrdio se kao svjež tumač klasičnih predložaka, npr. Puškinova Borisa Godunova i Gogoljeve Ženidbe. God. 1963–67. režirao je u Moskovskom državnom kazalištu »Lenjinskog komsomola«, gdje je postavio suvremene komade Rozova, Edvarda Stanislavoviča Radzinskog i Alekseja Nikolajeviča Arbuzova, ponudivši revolucionarno tumačenje još dvaju klasika – Mihaila Afanasjeviča Bulgakova (Molière) te Antona Pavloviča Čehova (Galeb). Nepoćudan nekonformist, bio je premješten u moskovsko kazalište Malaja Bronnaja, gdje je nastavio postavljati djela Čehova, Williama Shakespearea, Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga, Molièrea, Ivana Sergejeviča Turgenjeva i Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, a potkraj 1970-ih i tijekom 1980-ih proslavio se i u moskovskom kazalištu Taganka politički provokativnim postavama Čehova, Maksima Gorkog i Molièrea. Doživio je uspjeh i televizijskim režijama Aleksandra Sergejeviča Puškina, Mihaila Jurjeviča Ljermontova i Shakespearea. Režirao je i šest igranih filmova.