STRUKE:

egiptologija

egiptologija, znanost koja proučava povijest, jezik, duhovnu i materijalnu kulturu starog Egipta u razdoblju od 4500. pr. Kr. do 641. godine. Zanimanje za egipatske starine, posebno za hijeroglife, pojavilo se u Europi u doba renesanse. Do početka XIX. st., pod utjecajem antičke predaje o mudrosti drevnih Egipćana, vjerovalo se da su egipatski hijeroglifi pismo kojim se izravno bilježe pojmovi, a ne riječi i glasovi egipatskog jezika. Kao znanost egiptologija se počela razvijati za Napoleonova pohoda na Egipat, kada je skupina znanstvenika iz njegove pratnje počela sustavno proučavati egipatske starine. Rezultate istraživanja objavili su u knjizi Opis Egipta (Description de l’Égypte, 1809–28). Prekretnicu u razvoju egiptologije označava pronalazak (1799) granitne ploče u mjestu Rosetti (arapski Rašid), s tekstom dekreta helenističkoga vladara Ptolemeja V. Epifana (204. do 180. pr. Kr.) ispisanoga grčkim, hijeroglifskim i demotskim pismom, koju je pročitao Jean-François Champollion. On je zajedno s Ippolitom Rossellinijem 1828–29. vodio ekspediciju u Egipat, rezultate koje su objavili u Spomenicima Egipta i Nubije (Monuments de l’Égypte et Nubie, I–IV, 1835–45; I monumenti dell’Egitto et della Nubia, I–IX, 1832–44). Važne ekspedicije poduzeli su Carl Richard Lepsius (1842–45) i John Gardner Wilkinson (1821–33). Nakon službenog otvaranja Egipta europskim istraživačima polovicom XIX. st., u Europi nastaju velike egipatske zbirke. Rad na istraživanju egipatskih starina nastavlja Auguste Mariette, koji je započeo iskopavanja u Memfisu (1850) i na drugim lokalitetima. Zbog brojnosti nalaza nagovarao je potkralja Egipta Mehmeda Said-pašu da osnuje prvi Egipatski muzej (Al-Matḥaf al-Miṣrī) u kairskom predgrađu Bulaku (Būlāq; 1858), koji se 1902. preselio u Kairo. Kako bi spriječio nekontrolirana divlja iskapanja, osnovao je 1858. Ured za zaštitu egipatskih starina (Service de conservation des antiquités de l’Égypte), a naslijedio ga je (i kao ravnatelj Egipatskoga muzeja) Gaston Maspéro. Tek s istraživanjima Emmanuela de Rougéa u Francuskoj, Samuela Bircha u Engleskoj i Heinricha Karla Brugscha (autora prvoga pouzdanog rječnika staroegipatskoga jezika) u Njemačkoj egiptologoija postaje akademska disciplina. Krajem XIX. st. usavršava se tehnika istraživanja pa se egiptologija dijeli na više grana. Tako Flinders Petrie 1880. uspostavlja pravila stručnih iskopavanja i pomiče nastanak egipatske civilizacije do 4500. pr. Kr., Adolf Erman i Hermann Grapow objavljuju rječnik egipatskih hijeroglifa, dok Eduard Meyer, Kurt i Adolf Sethe, Francis Lewellyn Griffith, Alan Henderson Gardiner, James Henry Breasted, Jacques de Morgan, John Garstang, Ernesto Schiaparelli, Grga Novak i Jaroslav Černý oblikuju poznavanje egipatske povijesti. Njihova su istraživanja potaknula osnivanje znanstvenih društava; 1882. u Velikoj Britaniji Egipatsko istraživačko društvo (Egypt Exploration Fund, poslije Society) i u SAD-u Orijentalni institut u Chicagu (Oriental Institute of Chicago) 1919. Otkriće Tutankhamonove grobnice 1922. populariziralo je egipatske starine širom svijeta. Gradnja brane u Asuanu (1902–70) ujedinila je znanstvenike koji počinju poduzimati međunarodne ekspedicije u Nubiju. Vrhunac je tih istraživanja premještanje hramova Ramsesa II. u Abu Simbelu i hramskoga kompleksa s otočića File iznad razine vode Naserova jezera u sklopu akcije UNESCO-a (1960–80) te održavanje Prvoga međunarodnoga kongresa egiptologije u Kairu (1976). Zanimanje egiptologa 1970-ih širi se na cijelo područje Egipta, pa počinje istraživanje dotad slabo obrađene delte Nila. Također se počinju istraživati druge grane egiptologije, poput genetske obradbe i obradbe zubâ mumija iz muzeja u Kairu, dok istraživači Hans Jakob Polotsky i Janet Johnson upotpunjuju znanje iz staroegipatskog jezika. Od 1952. sve se više Egipćana počinje baviti istraživanjem egipatskih starina (Muhammed Zakarija Gunaim i dr.), što je potaknulo osnivanje novih muzeja u Aleksandriji, Luksoru, Asuanu i dr. Od specijaliziranih izdanja za egiptologiju najvažniji su: Zeitschrift für ägyptische Sprache und Altertumskunde (Leipzig, od 1863), Sphynx (Uppsala, 1897–1931), Aegyptus (Milano, od 1920), Revue égyptologique (Pariz, 1880–1914), Journal of Egyptian Archaeology (London, od 1914) i Lexikon der Ägyptologie (7 knj., 1975–92).

egiptologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17160>.