STRUKE:

egiptologija

egiptologija, znanost koja proučava povijest, jezik, duhovnu i materijalnu kulturu starog Egipta u razdoblju od 4500. pr. Kr. do 641. godine. Zanimanje za egipatske starine, posebno za hijeroglife, pojavilo se u Europi u doba renesanse. Do poč. XIX. st., pod utjecajem antičke predaje o mudrosti drevnih Egipćana, vjerovalo se da su egipatski hijeroglifi pismo kojim se izravno bilježe pojmovi, a ne riječi i glasovi egipatskog jezika. Kao znanost egiptologija se počela razvijati za Napoleonova pohoda na Egipat, kada je skupina znanstvenika iz njegove pratnje počela sustavno proučavati egipatske starine. Rezultate istraživanja objavili su u knjizi Opis Egipta (Description de l’Égypte, 1809–28). Prekretnicu u razvoju egiptologije čini pronalazak granitne ploče (Stela iz Rosette) u mjestu Rosetti (arap. Rašid; 1799), s tekstom dekreta helenističkoga vladara Ptolemeja V. Epifana (204. do 180. pr. Kr.) ispisanoga grčkim, hijeroglifskim i demotskim pismom, koju je pročitao J.-F. Champollion. On je zajedno s Ippolitom Rossellinijem 1828–29. vodio ekspediciju u Egipat, kojoj rezultate su objavili u knjizi Spomenici Egipta i Nubije (Monuments de l’Égypte et Nubie). Sljedeće važne ekspedicije poduzeli su K. R. Lepsius (1842–45) i J. G. Wilkinson (1821–33). Nakon službenog otvaranja Egipta europskim istraživačima pol. XIX. st., u Europi nastaju velike egipatske zbirke. Rad na istraživanju egipatskih starina nastavlja A. Mariette, koji je započeo iskopavanja u Memfisu (1850) i na drugim lokalitetima. Zbog brojnosti nalaza nagovarao je potkralja Egipta M. Said-pašu da osnuje prvi Egipatski muzej (Al-Matḥaf al-Misrī) u mjestu Bulaq (1858), koji se 1903. preselio u Kairo. Kako bi spriječio nekontrolirana divlja iskapanja, osnovao je 1863. Ured za starine (Service des Antiquités). Njegov nasljednik G. C. C. Maspéro osnovao je Arheološki institut u Kairu (1880). Tek s istraživanjima Emanuela de Rougéa u Francuskoj, Samuela Bircha u Engleskoj i H. K. Brugscha (autora prvoga pouzdanog rječnika staroegipatskoga jezika) u Njemačkoj egiptologoija postaje akademska disciplina. Krajem XIX. st. usavršava se tehnika istraživanja pa se egiptologija dijeli na više grana. Tako W. M. Flinders Petrie 1880. uspostavlja pravila stručnih iskopavanja i pomiče nastanak egipatske civilizacije do 4500. pr. Kr., Adolf Erman i Hermann Grapow objavljuju rječnik egipatskih hijeroglifa, dok Eduard Meyer, Kurt i Adolf Sethe, Francis Lewellyn Griffith, A. H. Gardnier, J. H. Breasted, J. Morgan, John Garstang, Ernesto Schiaparelli, G. Novak i Jaroslav Černý oblikuju poznavanje egipatske povijesti. Njihova su istraživanja potaknula osnivanje znanstvenih društava; 1882. u Velikoj Britaniji Britansko-egipatsko istraživačko društvo (British Egypt Exploration Fund, poslije Society) i u SAD-u Orijentalni institut u Chicagu (Oriental Institute of Chicago). Otkriće Tuthankamonove grobnice 1922. populariziralo je egipatske starine širom svijeta. Gradnja brane u Aswanu (1902–70) ujedinila je znanstvenike koji počinju poduzimati međunarodne ekspedicije u Nubiju. Vrhunac je tih istraživanja podizanje hramova Ramsesa II. i otoka File iznad razine vode Naserova jezera u sklopu akcije UNESCO-a (1960–75) i održavanje Prvoga međunarodnoga kongresa egiptologije u Kairu (1976). Zanimanje egiptologa 1970-ih širi se na cijelo područje Egipta pa počinje istraživanje dotad slabo obrađene delte Nila. Također se počinju istraživati druge grane egiptologije, poput genetske obradbe i obradbe zubâ mumija iz muzeja u Kairu, dok istraživači Hans J. Polotsky i Janet Johnson-Whitcomb upotpunjuju znanje iz staroegip. jezika. Od 1952. sve se više Egipćana počinje baviti istraživanjem egipatskih starina (Muhammad Zakariya Gunaim i dr.), što je potaknulo osnivanje novih muzeja u Aleksandriji, Luxoru, Aswanu i dr. Od specijaliziranih izdanja za egiptologiju najvažniji su: Zeitschrift für ägyptische Sprache und Altertumskunde (Leipzig, od 1863), Sphynx (Uppsala, 1897–1931), Aegyptus (Milano, od 1920), Revue égyptologique (Pariz, 1880–1914), Journal of Egyptian Archaeology (London, od 1914) i Lexikon der Ägyptologie (7. knj., 1975–93).

egiptologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17160>.