struka(e):
ilustracija
EINSTEIN-DEBYJEVA TEORIJA SPECIFIČNE TOPLINE ČVRSTOGA TIJELA

Einstein-Debyeova teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela [ại'nstain dəbi'ə~] (po Albertu Einsteinu i Peteru Debyeu), objašnjenje odstupanja toplinske provodnosti od Dulong-Petitova zakona i temperaturne ovisnosti na niskim temperaturama s pomoću titranja atoma u atomskoj rešetki (fononski model). Uvođenjem karakteristične Debyjeve temperature (Θ) dobivena je ista vrijednost toplinske provodnosti jednostavnih čvrstih tvari po molu za iste iznose T/Θ, gdje je T termodinamička temperatura. U metalima, zbog pobuđivanja elektrona u viša stanja, toplinska provodnost ima dodatni (na niskim temperaturama linearni) član. U klasičnoj statističkoj fizici toplinska provodnost nekog čvrstog tijela konstantna je. Međutim, pri niskim temperaturama toplinska se provodnost smanjuje zbog kvantnih efekata. U blizini apsolutne nule temperature toplinska je provodnost razmjerna s kubusom temperature T³ i kod same nule iščezava.

Citiranje:

Einstein-Debyeova teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/einstein-debyeova-teorija-toplinske-provodnosti-cvrstoga-tijela>.